Foto: Richard Smith / Wikimedia Commons (CC BY 2.0)
Konceptni automobili oduvijek su bili najzanimljiviji dio autoindustrije jer pokazuju što se događa kada se dizajnerima i inženjerima dopusti da razmišljaju bez uobičajenih ograničenja. Ponekad rezultat bude čisti sportski eskapizam, a ponekad praktična ideja koja se pretvori u sasvim novu vrstu automobila. U ovoj selekciji istaknuto je 12 koncepta koji najbolje pokazuju tu napetost između performansi i uporabnosti, a mnogi od njih danas djeluju iznenađujuće vizionarski.
Među prvima je Renault Scenic Concept iz 1991., rani pokušaj stvaranja mini-Espacea, koji je osmislila Anne Asensio, a za Renault ga je izradio Caggiola. Bio je to zapravo veliki, korisni stakleni sanduk, s kliznim vratima i obiljem prostora za obiteljsku svakodnevicu. U praksi to znači i dovoljno mjesta za sve one situacije koje obiteljski monovolumeni neizbježno nose sa sobom, pa i za djecu kojoj pozli na putu. Ipak, upravo je ta nepretenciozna funkcionalnost bila glavna ideja tog koncepta.
Sasvim drukčiji pristup prikazao je GM-ov HYdrogen drive-by-Wire iz 2002. godine. Taj je koncept nudio potpunu autonomiju, vodikove gorivne ćelije koje napajaju električne motore te različite plug-and-play izvedbe karoserije na skateboard šasiji koja je nosila svu tehnologiju. To je bio pogled unaprijed u smjer u kojem autoindustrija i danas traži odgovor: kako spojiti modularnost, elektrifikaciju i automatizaciju u jedan održiv paket.
Praktičnost je često dolazila i iz potpuno neočekivanih smjerova. Hyundai Boulder koncept zamišljen je kao suparnik Land Rover Defenderu, i to kao terenac koji publika možda nije ni znala da želi. Porsche je, pak, sa Sport Turismom pokazao kako bi Panamera Shooting Brake mogla izgledati u elegantnijem izdanju. Bio je to prvi Porscheov karavan s 550 litara prtljažnog prostora, vizualno mnogo privlačniji od Cayennea, a uz pogonski sklop Mission E koncepta postao bi još zanimljiviji spoj stila i električne budućnosti.
Toyota je još 1972. predstavila RV2, shooting brake koji se straga otvarao u prilično neobičan šator. Izgledao je kao mutantni leptir, a iako ideja zvuči otkačeno, zapravo je bila vrlo domišljata. Jedino je pitanje koliko bi takvo rješenje utjecalo na krutost karoserije. To je tipična osobina koncepta: može biti na rubu apsurda, ali istodobno otvoriti vrata nekim vrlo realnim idejama.
Citroën Tubik iz 2011. išao je još dalje u smjeru mobilnog prostora. Bio je to deveterosjed s izvlačnom ladicom za prtljagu, nadahnut starim Type-H Citroënom. Imao je hibridni pogon, sjedala koja se mogu okretati i još mnogo slojevite konceptne filozofije. U stvarnosti je više djelovao kao svemirski kamperski auto nego kao klasično prijevozno sredstvo, ali baš je to dio njegove privlačnosti.
Kad se govori o praktičnim Lamborghini idejama, mnogi bi se sjetili Estoquea, no Genesis je bio još raniji i još luđi pokušaj. Taj Lamborghini MPV iz 1988., oblikovan u Bertoneu, pogonjen je Countachovim V12 motorom i imao je stražnji pogon. Nije bio toliko vojnički grub kao LM002, ali je pokazao da i marka poznata po egzotici povremeno zaviri u svijet obiteljskog prijevoza — barem na papiru.
Isuzu je 1989. predstavio 4200R, mid-engined sportaš s 2+2 rasporedom sjedenja, 4,2-litrenim V8 motorom i aktivnim ovjesom podešenim od strane Lotusa. Kao da to nije bilo dovoljno neobično, u koncept je ugrađen i video player te faks uređaj. Danas to zvuči gotovo komično, ali tada je to bio ozbiljan pokušaj da se pokaže kako i manje očekivana marka može igrati u višoj ligi sportskih automobila.
Toyota FT-1 iz 2015. također je ostavila jak trag. Toyota je tvrdila da to nije Supra zamjena, no koncept je očito prenio mnogo dizajnerskih smjernica na kasniji serijski Supra, temeljen na BMW-ovoj Z4 platformi. Konačan rezultat ipak je za mnoge bio razočaranje, pa se s pravom postavlja pitanje je li FT-1 možda trebao ostati samo koncept.
Mazdin RX-Vision iz 2016. dočekan je s velikim oduševljenjem na Concorso d’Eleganza Villa d’Este. Taj elegantni, zaobljeni koncept potpisao je Kevin Rice, a ime otvoreno aludira na rotacijski motor, što je odmah probudilo nadu da bi Mazda mogla ponovno ozbiljno razmišljati o toj tehnologiji. Za sada ostaje nada, ali koncept je pokazao koliko snažno dizajn može nositi emociju marke.
Na kraju tu je i Cadillac Cien iz 2002., možda jedan od najdramatičnijih američkih koncepta te ere. Imao je dvoja vrata, središnje postavljen motor, dva sjedala i 7,5-litreni V12 sa 750 KS. Zanimljivo, taj je američki futuristički auto dizajnirao Simon Cox u GM-ovu Advanced Design studiju u Velikoj Britaniji. Bio je to pravi pokazatelj da konceptni automobili ne poznaju granice ni u jeziku ni u geografiji.
Zajednička nit svih ovih automobila nije samo neobičan izgled, nego i činjenica da su pokušali odgovoriti na vrlo stvarna pitanja: kako učiniti automobil praktičnijim, bržim, naprednijim ili jednostavno drukčijim. Neki su bili čiste dizajnerske vježbe, neki su nagovijestili serijske modele, a neki su ostali uspomene na razdoblje kad je autoindustrija smjela biti hrabrija. Upravo zato konceptni automobili i dalje imaju posebnu težinu: oni nisu samo prototipovi, nego i izjava o tome kamo bi automobilski svijet mogao krenuti.
Vezane vijesti
