Foto: N1 BiH Nauka
Šare, tačkice i blijesci koje ljudi vide kada čvrsto zatvore ili protrljaju oči imaju ime: fosfeni. Riječ je o pojavi koja nastaje kada oko pritisak protumači kao svjetlost, iako stvarne svjetlosti nema. Ovaj fenomen poznat je još od antičke Grčke, a Isaac Newton ga je ispitivao i vrlo neobičnim pokusima, gurajući tupu iglu iza vlastite očne jabučice.
Da bi se razumjelo zašto do toga dolazi, treba znati kako vid funkcionira. Svjetlost ulazi u oko i pada na mrežnicu, sloj stanica na zadnjoj strani očne jabučice. Te stanice pretvaraju svjetlost u električni signal, koji zatim putuje kroz vidni živac do dijela mozga zaduženog za vid. Tek tamo nastaje slika. Ključno je da mozak ne prima svjetlost, nego samo električni signal.
Kad se oko pritisne, stanice mrežnice se deformiraju i reagiraju slanjem signala. Taj signal je gotovo isti kao onaj koji bi poslale da su primile svjetlost. Mozak nema način da utvrdi odakle je signal došao, pa ga tumači kao svjetlost. Zato se blijesak može vidjeti i kada su oči zatvorene i u prostoriji je mrak. Posebno je zanimljivo što se pri pritisku na jednu stranu oka blijesak može pojaviti na suprotnoj strani vidnog polja, jer se slika u oku obrće, kao u fotoaparatu.
Ovu pojavu kasnije je proučavao i njemački znanstvenik Hermann von Helmholtz, koji je objavio crteže onoga što je vidio. Sam naziv fosfen skovao je hirurg Savigny, a riječ je sastavljena od grčkih riječi phos, što znači svjetlo, i phainein, što znači pokazati. Pojava je opisana i mnogo ranije, među starim Grcima, a u budističkoj tradiciji ono što se vidi tijekom meditacije ima i vlastito ime. Slična iskustva opisuju i ljudi koji su duže vrijeme bili lišeni podražaja, uključujući zatvorenike u mračnim prostorijama, pa se za to koristi i izraz koji se prevodi kao zatvorenički bioskop.
Fosfeni se mogu javiti i bez pritiska. Kada osoba leži u mraku sklopljenih očiju, dio ljudi i dalje vidi slabo treperenje ili pokretne tačkice. Jason Samaha, psiholog s Univerziteta Kalifornija, objašnjava da dio mozga zadužen za vid stalno proizvodi određenu spontanu aktivnost, čak i kada nema vanjskog podražaja. Ta se aktivnost, u odsustvu prave slike, doživi kao slabo svjetlo. Isti mehanizam stoji i iza izraza da neko vidi zvijezde nakon udarca u glavu: udarac protrese stanice, one pošalju signal, a mozak ga protumači kao blijesak.
Postoji i važna granica između uobičajene pojave i simptoma na koje treba obratiti pažnju. Fosfeni od trljanja očiju obično traju nekoliko sekundi i ne mijenjaju vid. Neobično je kada se blijesci javljaju sami od sebe, bez pritiska, i ponavljaju se, posebno ako se uz njih pojave mnoge nove plutajuće tačkice ili sjenka koja zaklanja dio vidnog polja. U tom slučaju treba se javiti oftalmologu bez odgađanja, jer to može biti znak stanja kao što je odvajanje mrežnice. Isto vrijedi i ako se blijesci pojave nakon udarca u glavu i ne prestaju. Stručnjaci upozoravaju i da oči ne treba snažno trljati, koliko god to nekima bilo ugodno, jer jak pritisak s vremenom može oštetiti rožnicu, a kod ljudi s određenim očnim tegobama i više od toga.