Najdublja bušotina na svijetu: sovjetski projekt stigao je do 12.262 metra i ondje stao

Sovjetski inženjeri 1970. su počeli bušiti najdublju rupu u historiji i nakon dvadeset godina došli do 12.262 metra, dublje nego što je visok Mount Everest. Projekt na poluotoku Kola, blizu granice s Norveškom, zaustavljen je jer je kamen na toj dubini prestao biti čvrst i počeo se cijediti natrag u bušotinu.

Bušenje je počelo 24. maja 1970. s ciljem da se dođe dublje u Zemljinu koru nego ikad prije. Široka rupa bila je tek 23 centimetra, a na toj dubini tradicionalna metoda više nije funkcionirala jer se čelična cijev te duljine počela uvijati i popuštati pod vlastitom težinom. Zbog toga su sovjetski inženjeri koristili turbobušilicu, pri čemu je cijev ostajala nepomična, a svrdlo na dnu pokretalo se pritiskom blata.

Problemi su se gomilali kako je dubina rasla. Temperatura je na konačnoj dubini iznosila oko 180 stupnjeva, gotovo dvostruko više nego što su geološki modeli predviđali, a stijena se pokazala pukotinjama bogatijom i propusnijom nego što se očekivalo. Zbog kombinacije topline i pritiska kamen se više nije ponašao kao čvrsto tijelo, nego se počeo deformirati, pa se bušotina nakon vađenja svrdla ponovno sužavala.

Godine 1984. na dubini od 12.066 metara otkinuo se dio bušaće cijevi dug pet kilometara i ostao u bušotini, pa su radovi morali biti nastavljeni iz plićeg dijela novim odvojkom. Rekordna dubina od 12.262 metra dosegnuta je 1989. i nikada nije nadmašena. Bušenje je zaustavljeno 1992. nakon raspada Sovjetskog Saveza, kada je nestalo i financiranje, a postrojenje je napušteno i bušotina zapečaćena metalnim poklopcem veličine tanjira.

Uz taj projekt veže se i priča da su bušači na dnu navodno snimili zvukove koji su opisivani kao vapaji, no takva je priča izmišljena i nastala je kao vjerska podvala krajem osamdesetih. Stvarni razlozi zaustavljanja bili su toplota i nestanak novca, a projekt ostaje jedan od najpoznatijih pokušaja istraživanja dubina Zemljine kore.