Astronomi prvi put pratili eksplozivnu smrt goleme zvijezde gotovo od početka do kraja

Astronomi su zabilježili rijetku supernovu dovoljno rano da prate njezinu eksplozivnu smrt gotovo od samog početka, što je otvorilo novi pogled na jedan od najdramatičnijih procesa u svemiru. Posmatranja su počela u martu, kada je kineski svemirski teleskop „Einstein Probe” registrovao kratkotrajnu pojavu rendgenskih zraka u trenutku kada je udarni talas, izazvan eksplozijom u jezgru umiruće zvijezde, prošao kroz njezinu površinu.

Znanstvenici kažu da se sličan proces vjerovatno događa kod svake supernove, ali ga je izuzetno teško uhvatiti zbog vrlo kratkog trajanja. Posljednji sličan događaj zabilježen je 2008. godine. Brendan O'Connor sa Univerziteta Karnegi Melon u Pitsburgu, glavni autor jednog od dva naučna rada o ovoj supernovi objavljena u časopisu „Astrophysical Journal Letters”, rekao je da je za takvo otkriće potrebna i sreća i brzo djelovanje.

Astronomkinja Džilijan Rastinejad sa Univerziteta Merilend, glavna autorica druge studije, rekla je da se udarni talas može zamisliti kao radar: dok prolazi kroz vanjske slojeve zvijezde i materiju u njezinoj blizini, ostavlja trag vidljiv u rendgenskim zracima. Upravo ti signali, navodi ona, mogu pružiti dosad neviđen uvid u zvijezdu koja je na ivici urušavanja.

Istraživači su potom uključili više instrumenata, među njima rendgenski teleskop „Chandra” i niz teleskopa na Zemlji, kako bi supernovu pratili gotovo tri mjeseca, sve dok se nije našla iza Sunca. Zvijezda je bila udaljena oko 500 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje, u relativno bliskoj galaksiji. Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost prijeđe za godinu dana, odnosno oko 9,5 biliona kilometara.

Procjenjuje se da je zvijezda prije eksplozije bila oko 30 puta veća od Sunca, a znanstvenici vjeruju da je eksplozija iza sebe ostavila crnu rupu, izuzetno gusto nebesko tijelo čija je gravitacija toliko snažna da joj čak ni svjetlost ne može pobjeći. Ovaj slučaj, objavljen u dva rada, za sada je ponudio jedan od najranijih pogleda na to kako izgleda smrt masivne zvijezde i kako se takav događaj može bilježiti u stvarnom vremenu.