Miris svježih, toplih uštipaka mnoge odmah vraća na porodične kuhinje i jednostavne obroke koji se pamte. Iako djeluju kao jelo koje se priprema bez puno komplikacija, razlika između mekanih, laganih uštipaka i onih tvrdih, masnih ipak je u nekoliko sitnih detalja.
Za tijesto se, kako se navodi, u posudi pomiješaju brašno, kvasac ili prašak za pecivo, malo soli, jaje i jogurt ili mlijeko, a tečnost se dodaje postepeno dok se ne dobije mekano, blago ljepljivo tijesto. Upravo ta tekstura je važna, jer previše brašna može učiniti smjesu zbijenom i teškom, dok mekše tijesto daje prozračniju unutrašnjost.
Najvažniji korak je odmaranje tijesta. Nakon što se sastojci sjedine, treba mu dati dovoljno vremena da odmori kako bi kvasac ili prašak za pecivo odradili svoj dio posla i omogućili da uštipci tijekom prženja narastu. Taj jednostavan predah često pravi razliku između prosječnog i dobro uspjelog tijesta, pa se ne isplati preskočiti ga niti žuriti s daljim koracima.
Važan je i način prženja. Ulje mora biti dovoljno zagrijano, ali ne prevruće. Ako je temperatura preniska, uštipci mogu upiti previše masnoće; ako je previsoka, spolja će brzo potamniti, a unutrašnjost može ostati nedovoljno pečena. Zato je potrebno pronaći mjeru i pržiti ih tako da dobiju zlatnu boju i ostanu mekani iznutra.
Mnoge domaćice u tijesto dodaju kašiku jogurta ili kiselog mlijeka, što uštipcima daje posebnu mekoću i nježnu teksturu. Nakon prženja najbolje ih je staviti na papirni ubrus kako bi se uklonio višak ulja. To je mali završni korak, ali pomaže da ostanu laganiji i uredniji za posluživanje.
Vezane vijesti
