Vlasnici elektrana na OIE u Srbiji čekaju jasnija pravila za ugradnju baterija

Baterijska skladišta energije sve su potrebnija na tržištu Srbije jer rast kapaciteta iz obnovljivih izvora dovodi do viškova struje u pojedinim intervalima, a zatim i do negativnih cijena električne energije. U takvim trenucima proizvođači su, kako se navodi, prinuđeni plaćati za preuzimanje električne energije, što otvara pitanje kako višak energije sačuvati za kasniju upotrebu.

Rješenje koje se spominje u industriji jest ugradnja baterijskih sustava, uz koje bi se energija mogla pohraniti za razdoblja kada je cijena struje na burzi viša te kasnije prodati ili potrošiti kada za njom postoji potreba. Srpski Zakon o energetici izmjenama iz 2024. godine prepoznao je baterijska skladišta i agregatore u elektroenergetskom sustavu, ali prema navodima iz sektora i dalje nedostaju detaljni podzakonski akti i tehnička uputstva Elektrodistribucije Srbije (EDS) o načinu ugradnje baterijskih sustava u postojeće i nove solarne elektrane.

Branko Živković iz tvrtke Sunčica Solar rekao je za Biznis.rs da među vlasnicima elektrana postoji interes za takve sustave jer se, zbog negativnih cijena, više ne isplati vraćati struju u mrežu. Istodobno, navodi da odgovorni još ne znaju na koji se način to može provesti. Živković kaže i da se očekuje da EDS razjasni proceduru priključenja, i za industrijske objekte s postojećim solarnim elektranama koji žele integrirati baterijska skladišta, i za nove projekte u kojima se solarna elektrana i baterija planiraju zajedno.

On navodi da u distribuciji ne postoje konkretni podzakonski akti ni tehnička uputstva za izdavanje uvjeta kada su baterijska skladišta u pitanju, pa ni zaposleni nemaju jasno definiranu proceduru po kojoj bi postupali. U tekstu se podsjeća i na institut aktivnog kupca, uveden izmjenama Zakona o energetici, prema kojem su pravna lica od 2026. godine prešla iz statusa prozjumera u status aktivnog kupca i dobila obvezu balansiranja sustava, dok je za kapacitete veće od 5 MW obvezno i osiguravanje baterijskih skladišta ili drugih pomoćnih usluga.

Živković smatra da su baterijski sustavi postali neminovnost jer je u posljednjih desetak godina u Europi, a u posljednjih pet i u Srbiji, podignuto mnogo kapaciteta koji proizvode struju iz obnovljivih izvora, prije svega solarnih elektrana i vjetroelektrana. Zbog toga u pojedinim dijelovima dana cijena struje postaje negativna, pa se kao rješenje spominje skladištenje energije ili njezino korištenje za rad reverzibilnih elektrana kako bi se smanjio disbalans i izbjeglo preveliko opterećenje prijenosne mreže.

Kada je riječ o isplativosti, Živković kaže da se kupcima-proizvođačima sa solarnim elektranama snage do 150 kW pri sadašnjim uvjetima ne isplati ugradnja baterijskog skladišta jer je cijena po kojoj država otkupljuje struju i dalje vrlo dobra. Ipak, dodaje da ostaje pitanje hoće li tako ostati ili će Elektroprivreda Srbije u nekom trenutku promijeniti te uvjete. Prema simulacijama, povrat investicije u baterijska skladišta traje oko sedam godina, dok Živković navodi i procjenu od oko šest do sedam godina, ovisno o načinu potrošnje energije, ugovoru s distribucijom te tome ima li vlasnik skladišta vlastitu proizvodnju ili ne.