ESLJP: Hrvatska povrijedila slobodu izražavanja odvjetnici kažnjenoj zbog kritike suca

Europski sud za ljudska prava presudio je da je Hrvatska povrijedila pravo na slobodu izražavanja odvjetnici Ivani Raspović nakon što je kažnjena zbog kritika upućenih sucu u žalbi u jednom parničnom postupku. Sud u Strasbourgu ocijenio je da su domaći sudovi propustili sagledati njezine izjave u cjelovitom kontekstu te da izrečene novčane kazne nisu bile razmjerne legitimnom cilju zaštite autoriteta sudbene vlasti.

Prema priopćenju Ureda hrvatske predstavnice pred ESLJP-om, Raspović je zastupala stranku pred Općinskim sudom u Zadru. Nakon što je njezin tužbeni zahtjev odbijen, u žalbi je, među ostalim, napisala da sudac „očito ne radi svoj posao” te da problem nije u tužitelju nego u sudu ako sud „slabo čita ili ne vidi oznaku u tužbi”.

Zbog takvih navoda sudac joj je izrekao kaznu od 3000 kuna, odnosno oko 400 eura, zbog vrijeđanja suda. Kad je u žalbi protiv tog rješenja nastavila kritizirati suca i navodila da ne postupa po predmetima i da je zloupotrijebio ovlasti, izrečena joj je i druga kazna od 10.000 kuna, odnosno oko 1330 eura, koju je kasnije Županijski sud u Osijeku smanjio na 4000 kuna, oko 530 eura. Ustavni sud potom je odbio njezinu ustavnu tužbu.

ESLJP je naveo da su kazne predstavljale miješanje u pravo na slobodu izražavanja, iako su bile propisane zakonom i usmjerene na zaštitu autoriteta sudbene vlasti. Ključno je, prema ocjeni suda, to što hrvatski sudovi nisu dovoljno uzeli u obzir da su sporne izjave dane u okviru sudskog postupka, u žalbi protiv presude kojom je odbijen zahtjev njezine stranke, te da su bile dio interne komunikacije između odvjetnice i žalbenog suda.

Sud je podsjetio i da sudovi, kao i druge javne institucije, nisu izuzeti od kritike i javnog preispitivanja, uz napomenu da treba razlikovati kritiku od uvrede. U tom je okviru ocijenio da su Raspovićeve izjave bile oštre i zajedljive, ali usmjerene na nezadovoljstvo vođenjem postupka i njegovim trajanjem, a ne na vrijeđanje suca kako su to zaključili hrvatski sudovi.

Ured hrvatske predstavnice priopćio je i da činjenica kako odvjetnica još nije platila kazne nije bila važna za odluku, jer su one formalno izrečene i i dalje su pravno izvršive. Presuda je tako u hrvatskom pravosuđu otvorila pitanje granice između dopuštene kritike sudaca i sankcioniranja izraza u sudskim postupcima.