Strasbourg utvrdio povredu prava odvjetnice na slobodu izražavanja zbog kazni za kritiku suca

Europski sud za ljudska prava utvrdio je da je Hrvatska povrijedila pravo na slobodu izražavanja odvjetnice Ivane Raspović nakon što su joj domaći sudovi izrekli novčane kazne zbog kritičkih navoda o radu suca Općinskog suda u Zadru. Sud u Strasbourgu zaključio je da su hrvatski sudovi propustili njezine izjave sagledati u cjelovitom kontekstu sudskog postupka.

Raspović je kao zastupnica stranke u parničnom postupku u žalbi na odbijanje tužbenog zahtjeva navela da sud “očito ne radi svoj posao” te da je problem suda, a ne tužitelja, ako sud slabo čita ili ne vidi oznaku u tužbi. Zbog toga ju je sudac kaznio s 3000 kuna, a nakon što je u žalbi protiv tog rješenja nastavila kritizirati postupanje suca, uslijedila je i druga kazna od 10.000 kuna, koju je Županijski sud u Osijeku kasnije smanjio na 4000 kuna.

Ustavni sud ranije je odbio njezinu ustavnu tužbu ocijenivši da je miješanje u slobodu izražavanja bilo proporcionalno cilju očuvanja autoriteta i poštovanja suda. ESLJP je, međutim, ocijenio da su novčane kazne predstavljale miješanje u njezino pravo na slobodu izražavanja, iako su bile propisane zakonom i usmjerene legitimnom cilju zaštite autoriteta sudbene vlasti.

Ključno je, navodi sud, da su sporni navodi izrečeni u okviru sudskog postupka i da su služili kao obrazloženje jezika kojim se odvjetnica koristila u žalbi protiv presude. Sud je istaknuo i da su ti navodi bili dio interne komunikacije između odvjetnice i žalbenog suda, s kojom šira javnost nije bila upoznata, te da su štitili interese njezine stranke.

ESLJP je pritom podsjetio da sudovi, kao i druge javne institucije, nisu izuzeti od kritike i javnog preispitivanja, uz napomenu da je potrebno razlikovati kritiku od uvrede. U ocjeni ovog slučaja zaključio je i da su izjave odvjetnice, iako izrečene oštrim i zajedljivim tonom, bile usmjerene na izražavanje nezadovoljstva načinom vođenja postupka i njegovim trajanjem, a ne na vrijeđanje suca.

Sud je dodatno smatrao da izrečene kazne nisu bile razmjerne legitimnom cilju zaštite autoriteta sudbene vlasti. Ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu priopćio je i da činjenica da podnositeljica još nije platila kazne nije bila od utjecaja na ocjenu predmeta, jer su one formalno izrečene i i dalje su pravno izvršive.