Kako povećati izvoz prerađenog voća i povrća u EU?

Jedna od ključnih tema ovogodišnjeg Međunarodnog sajma poljoprivrede u Novom Sadu je kako povećati izvoz prerađenog voća i povrća na tržište Evropske unije. Pitanje je dodatno došlo u fokus nakon nedavnih slučajeva pronalaska kadmijuma u malinama iz Srbije i hepatitisa A u miksu voća jednog prerađivača, koji su otvorili pitanje kvaliteta i kontrole proizvoda namenjenih izvozu.

Veljko Jovanović iz Privredne komore Srbije kaže da je jedna od čestih zabluda da je smrznuto voće u malim pakovanjima poluproizvod, dok je, kako navodi, reč o gotovom proizvodu u koji je uloženo mnogo novca da bi bio prerađen. Ističe i da je ta proizvodnja ozbiljna i skupa, te da je izgradnja savremene hladnjače ili pogona za liofilizaciju skuplja od fabrike džema, što govori o potrebnim ulaganjima i tehnologiji.

Govoreći o džemovima i sokovima, Jovanović navodi dva osnovna pristupa: proizvodnju za velike trgovačke lance i kompanije kroz private label model ili razvoj sopstvenog brenda. Prema njegovim rečima, PL model nosi rizik jer se cela proizvodnja prilagođava jednoj firmi kako bi se postigla konkurentna cena, a time se mogu izgubiti druga tržišta i smanjiti disperzija rizika. Takav model, kaže, uglavnom mogu da priušte veći proizvođači koji imaju dovoljno kapaciteta da deo proizvodnje rade za druge brendove, a deo za sopstveni proizvod.

S druge strane, nastup sa domaćim brendom zahteva velika ulaganja u marketing i pozicioniranje na tržištima gde Srbija nije dovoljno prepoznata. Jovanović ocenjuje da ne treba računati na to da je Srbija automatski prepoznata kao zemlja najboljeg voća, jer krajnjem kupcu u Nemačkoj to, kako navodi, ne znači mnogo i logično je da će pre kupiti nemački nego proizvod iz Srbije. Zato kao ključne za konkurentnost na evropskom tržištu izdvaja velike i ozbiljne proizvođače koji mogu cenovno da pariraju konkurenciji i snažnija ulaganja u marketing i pozicioniranje Srbije kao brenda koji je prepoznat kao kvalitetan i pouzdan.

Jovanović ukazuje i na stanje sirovinske baze domaćeg voća, za koje kaže da nije u najsjajnijem stanju. Po njegovom mišljenju, to je bio i glavni problem kod pojave kadmijuma u malinama iz Srbije, jer je reeksport danas praktično neminovan zbog smanjenih domaćih količina maline. Navodi da je nekada proizvodnja iznosila 80.000 tona, a sada oko 18.000 tona, pa je za ostanak na tržištu potrebno uvoziti robu i nastupati kao trgovci, što on ocenjuje kao legitimno. Dodaje i da uvezena roba podleže strogoj kontroli Uprave za zaštitu bilja, ali da incidenti ipak mogu da se dogode.

Kada je reč o pojavi hepatitisa A u zamrznutom miksu bobičastog voća izvezenom u Nemačku, Jovanović smatra da uzrok može biti propust u higijeni tokom berbe, ali napominje da se to može dogoditi i ozbiljnim kompanijama, uključujući i firmu iz Požege koju opisuje kao pouzdanog partnera na evropskom tržištu. Zbog toga PKS, kako kaže, stalno radi edukacije i apeluje na proizvođače i berače da shvate koliko je higijena berbe važna. Ističe i da povećan uvoz sirovine dodatno povećava rizike, ali naglašava da se ovakvi problemi ne dešavaju samo Srbiji niti predstavljaju potpuno neuobičajenu pojavu u međunarodnoj trgovini.

Prema procenama PKS, oko 60 odsto domaćeg prerađenog voća i povrća završava na tržištu Evropske unije, dok značajan deo izvoza ide i u CEFTA region zbog blizine tržišta i jednostavnije trgovine. Među najznačajnijim izvoznim proizvodima izdvajaju se sokovi i voćne kaše, a Jovanović kaže da su posebno zahvalne za transport i skladištenje jer mogu dugo da stoje u aseptik vrećama i buradima, bez potrebe za velikim skladišnim kapacitetima i sa dugim rokom trajanja. Privredna komora Srbije pokrenula je i novi alat za izvoznike smrznutog, sušenog voća i povrća i tople prerade, digitalni katalog namenjen povezivanju domaćih kompanija sa inostranim partnerima.