Prema Al Jazeeri, kineske male neovisne rafinerije, poznate kao „teapot” rafinerije, pomažu Pekingu da i dalje uvozi naftu iz Irana u trenutku kada rat na Bliskom istoku potresa globalna tržišta. Nakon što je američki predsjednik Donald Trump u srijedu navečer najavio da će Sjedinjene Države još dva do tri tjedna nastaviti s agresivnim udarima na Iran, cijene nafte dodatno su porasle. Brent je u četvrtak ujutro skočio oko pet posto, na 106,16 dolara po barelu, u odnosu na 104,86 dolara dan ranije, a ranije ovog tjedna nakratko je premašio i 116 dolara.
Dok su mnoge zemlje posegnule za strateškim rezervama kako bi ublažile posljedice energetske krize, Kina se zasad pokazala znatno otpornijom, iako i dalje snažno ovisi o iranskoj nafti. Prema podacima Kplera, Kina je 2025. kupila više od 80 posto iranske izvezene nafte, a njezin uvoz iranske sirove nafte iznosio je 1,4 milijuna barela dnevno, od ukupno 10,4 milijuna barela dnevno morskog uvoza sirove nafte. Više od polovice kineske nafte dolazi s Bliskog istoka, posebno iz Irana.
Kineska priprema postala je posebno važna nakon 28. veljače, kada su SAD i Izrael započeli napade na Iran, a Teheran je nekoliko sati kasnije blokirao Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske nafte i plina. Peking je, kako navodi Al Jazeera, na mogući energetski šok pripremao godinama. Još 2021., tijekom posjeta jednom naftnom polju, kineski predsjednik Xi Jinping rekao je da će Kina pitanja opskrbe energijom uzeti „u svoje ruke”.
Od tada je jedna od ključnih taktika upravo oslanjanje na „teapot” rafinerije: male, neovisne pogone koji su profitirali od jeftinije nafte nastale zbog međunarodnih sankcija, gomilali zalihe i povećavali uvoz iz Irana, Rusije i Venezuele. Te rafinerije, uglavnom smještene u pokrajini Shandong, koriste se za kupnju diskontirane iranske i ruske nafte i tako pomažu Pekingu da zaobiđe sankcije koje su uveli SAD i druge zemlje. Zovu se „teapots” zbog svog kompaktnog, čajnikastog oblika, a čine oko četvrtine kineskih kapaciteta za preradu, iako rade s vrlo tankim maržama pa su izrazito osjetljive na svaku promjenu cijene nafte.
Prema analizi Al Jazeeri, ta se uloga oslanja i na šire financijske kanale. Alicia Garcia-Herrero iz briselskog ekonomskog think tanka Bruegel u ožujku je napisala da su se sankcionirane količine iranske nafte uglavnom kupovale upravo preko malih privatnih rafinerija, a ne preko velikih državnih kineskih naftnih kompanija. Dodala je i da je iranska nafta plaćana u juanima kroz kineski Cross-border Interbank Payment System, poznat kao CIPS.
No stručnjaci upozoravaju da Kina nije potpuno imuna na posljedice rata. Senior analitičarka Kplera za sirovu naftu Muyu Xu rekla je za Al Jazeeru da je kineski morski uvoz sirove nafte u ožujku iznosio 10,19 milijuna barela dnevno, što je manje od 11,51 milijun barela dnevno u veljači, ali i dalje blizu prosjeka za 2025. od 10,41 milijun barela dnevno. Problem je što je većina pošiljki pristiglih u ožujku utovarena prije početka rata, a kako više od polovice kineskog ukupnog morskog uvoza dolazi s Bliskog istoka, Peking u travnju očekuje snažan pad pristizanja novih pošiljki.
Xu je upozorila da ni nastavak kineske kupnje ruske i iranske nafte neće biti dovoljan da u potpunosti nadoknadi gubitak neiranskih zaliha s Bliskog istoka. Prema njezinim riječima, iranska nafta koja je izvan Perzijskog zaljeva i dalje je na razini oko 165 milijuna barela, što odgovara približno četveromjesečnom kineskom uvozu iz Irana, ali to ne znači da će Kina upravo na tu naftu moći osloniti cijelo rješenje. Dodatni problem je i to što bi se sankcionirana ruska nafta mogla smanjiti nakon što je Trump ublažio američke sankcije; nekoliko tankera s ruskom naftom već je promijenilo rutu i krenulo prema Indiji.
Na kraju, Al Jazeera prenosi i da male rafinerije ne mogu neograničeno kupovati naftu ako cijene previše porastu. Državne rafinerije brinu zbog usklađenosti i operativnih rizika, dok i privatni „teapots” povlače ručnu kočnicu zbog visokih cijena i tankih marži. Garcia-Herrero je poručila da „u normalnim vremenima” te rafinerije povećavaju opskrbu gorivom i marže, ali u krizi djeluju kao fleksibilan amortizer za povoljne barele — sve dok popusti nestaju i cijene rastu, kada im se profitne marže stisnu i neke od njih moraju smanjiti proizvodnju. SAD je ranije sankcionirao neke od tih rafinerija, uključujući Hebei Xinhai Chemical Group u pokrajini Shandong u svibnju prošle godine, zbog uvoza iranske nafte.
Vezane vijesti
