Kupovina paradajza često izgleda jednostavno, ali razlika između dobrog i slabijeg ploda može se prepoznati već na polici. Tri brza testa mogu pomoći da odaberete zreliji i ukusniji paradajz: pogled na koru, lagani pritisak prstima i miris prije kupovine.
Prvi korak je vizualni pregled. Kvalitetan paradajz ne bi trebao imati tamne mrlje, veće pukotine ili vidljiva oštećenja. Ako je kora kašasta ili je plod ulegnut, takav paradajz je bolje preskočiti. Izgled često otkrije da je plod dugo stajao ili da je počeo propadati, pa je ova provjera najlakši način da odmah izdvojite lošiji primjerak.
Drugi test radi se nježno, bez jačeg stiskanja. Dobar, zreo paradajz treba biti čvrst, ali pod blagim pritiskom prstima ipak treba malo popustiti. Ako je pretjerano mekan i gnjecav, postoji mogućnost da je već počeo propadati. S druge strane, potpuno tvrd plod može biti manje razvijenog okusa, pa je korisno tražiti ravnotežu između čvrstoće i blage elastičnosti.
Treći test je miris. Zreo paradajz obično ima izražen, blago sladak i zemljani miris. Ako gotovo uopće nema mirisa, može biti jestiv, ali često nema dovoljno izražen okus. Neugodan miris znak je da ga ne treba kupovati. Ovaj korak je posebno koristan kada između dva slična ploda trebate izabrati onaj koji će u salati, sendviču ili kuhanju dati bolji okus.
Važno je i kako se paradajz čuva nakon kupovine. Najbolje ga je držati na sobnoj temperaturi, a ne u frižideru. Hladnoća može negativno utjecati na njegov okus i teksturu, pa se ovim jednostavnim pravilom zadržava više onoga zbog čega paradajz mnogi i kupuju: miris, sočnost i prirodan okus. Kada se bira pažljivo, i običan paradajz može napraviti veliku razliku u svakodnevnom obroku.
Vezane vijesti
