Skoro svi imamo slatkiš kojem je teško odoljeti — kockicu čokolade uz kavu, kolač nakon ručka ili gazirano piće kad padne energija. Pitanje je kada takva navika ostaje tek povremeni užitak, a kada počinje upravljati svakodnevicom i navikama koje nam nisu dobre za zdravlje.
Ovisnost o slatkom nije klasificirana kao tipična ovisnost, poput one o alkoholu ili nikotinu, ali šećer može aktivirati iste dijelove mozga povezane sa sustavom nagrađivanja. Upravo zato može potaknuti snažnu želju za još slatkog i prejedanje. U priči se podsjeća i da čovjek ima urođenu, evolucijsku potrebu za slatkim okusom, jer je kroz povijest slatka hrana često značila izvor energije i sigurnost za konzumaciju.
Danas je situacija drukčija: slatke namirnice dostupne su više nego ikad, pa se lako prelazi granica umjerene konzumacije. Čestim unošenjem hrane bogate šećerom tijelo se navikava na takve podražaje i s vremenom ih sve lakše traži. Navodi se i da šećer potiče lučenje dopamina u središnjem živčanom sustavu, točnije u zoni nucleus accumbens, istom području mozga koje se aktivira i kod upotrebe opojnih droga.
Povremena želja za slatkim nije razlog za uzbunu. Problem nastaje kada nekoliko kockica čokolade postane cijela čokolada ili nekoliko komada torte, odnosno kada se slatko počne posezati u trenucima stresa, tuge, usamljenosti ili umora, i to bez stvarne gladi. Kao znakovi se spominju i osjećaj krivnje nakon slatkiša te novo obećanje da ih se više neće jesti. Upravo taj psihološki aspekt može biti teži od samih posljedica koje šećer nosi.
Pretjeran unos dodanih šećera povezuje se s većim rizikom od debljine, inzulinske rezistencije, dijabetesa tipa 2, bolesti srca, masne bolesti jetre i karijesa. Količina koja će nekome odgovarati individualna je i treba je prilagoditi organizmu, a jednostavna tjelesna mjerenja mogu pomoći da se lakše prepoznaju osobni parametri.
Umjesto naglih i totalnih zabrana, preporučuju se postupni koraci. Redovni obroci bogati proteinima, vlaknima i zdravim mastima mogu pomoći stabilizirati razinu energije tijekom dana, pa su i večernje žudnje često manje izražene. Uz to se ističu redovan san i upravljanje stresom, jer mnogi upravo nakon napornog dana posegnu za najviše slatkiša.
Kao praktična zamjena savjetuje se i prebacivanje sa slatkih pića na vodu. Slatka gazirana pića, voćni sokovi i energetski napitci mogu se zamijeniti običnom ili gaziranom vodom, a za okus se mogu dodati listići mente, kriška limuna ili limete. U prehrani se kao korisniji izbor navode cjelovite namirnice poput voća i povrća, graha, oraha, sjemenki, piletine, jaja, ribe i plodova mora — mali pomaci koji lakše vode prema novim navikama.
Vezane vijesti
