Ruski utjecaj u BiH najjače se vidi kroz politiku i podjele

Novo istraživanje Centra za sigurnosne studije pokazuje da se ruski utjecaj u Bosni i Hercegovini prije svega oslanja na politiku, etničke i vjerske podjele te protivljenje euroatlantskim integracijama. U fokusu studije je i zaključak da su BiH i Crna Gora među najizloženijim državama Zapadnog Balkana kada je riječ o stranom utjecaju.

Autorica Malwina Cymanowska u istraživanju pod naslovom “Bosnia and Herzegovina and Montenegro between Chinese, Russian, and Turkish Influence” navodi da se Rusija, Kina i Turska služe različitim instrumentima za ostvarivanje svojih geopolitičkih interesa. Riječ je o ekonomskim ulaganjima, infrastrukturnim projektima, političkom djelovanju, dezinformacijama i kulturnoj diplomaciji.

Za kineski utjecaj istraživanje kaže da je ponajprije ekonomske naravi i da se temelji na kreditima za infrastrukturu i energetske projekte. Istodobno se upozorava da Peking sve više koristi i elemente takozvane “oštre moći”, među kojima su tehnološka ovisnost i netransparentni ugovori. Za razliku od Kine, ruski utjecaj u BiH opisan je kao politički i društveni, uz oslanjanje na etničke i vjerske podjele te kampanje dezinformiranja.

U dijelu koji se odnosi na BiH, studija navodi da Moskva kontinuirano kritizira Daytonski mirovni sporazum i predstavlja ga kao nestabilan okvir koji su nametnule zapadne sile. Pritom se ističe da Rusija vlastima Republike Srpske ne daje samo političku potporu, nego djeluje i kao svojevrsni politički pokrovitelj. Autorica navodi i da Moskva potiče retoriku o mogućem ujedinjenju RS-a sa Srbijom te širi narative prema kojima se Srbi suočavaju sa sustavnom diskriminacijom u BiH, Crnoj Gori i na Kosovu.

Istraživanje dodaje da ruski utjecaj nije ograničen na političke elite, nego se oslanja i na dio srpske populacije u kojoj se Moskva predstavlja kao zaštitnik pravoslavlja, panslavizma i tradicionalnih vrijednosti. Kao poseban prostor za djelovanje navodi se fragmentirani medijski sustav u BiH, s odvojenim javnim emiterima i različitim narativima koji produbljuju etničke podjele i olakšavaju širenje političkih poruka i dezinformacija.

Ekonomski utjecaj Rusije ocijenjen je znatno manjim od političkog. Istraživanje navodi da je udio Rusije u ukupnom uvozu BiH tijekom 2025. iznosio 0,9 posto, dok je Europska unija sudjelovala s oko 58 posto. Kao glavni primjer ruskog ekonomskog prisustva spominje se Rafinerija nafte Brod, u većinskom vlasništvu ruske kompanije NjeftegazinKor od 2007. godine.

Autorica navodi da je nakon promjene upravljanja broj zaposlenih smanjen za oko 1.000 radnika, a dug rafinerije porastao je sa 175,6 milijuna na više od 821 milijun konvertibilnih maraka. Nakon požara 2018. rafinerija više ne prerađuje naftu, a u istraživanju se ocjenjuje da joj je geopolitička vrijednost za Moskvu veća od ekonomskog značaja za BiH.

Nakon ruske agresije na Ukrajinu, Moskva je pod američkim i europskim sankcijama, a autorica upozorava da istražuje mogućnosti korištenja BiH kao potencijalnog kanala za plasman robe na zapadna tržišta unatoč sankcijama. U zaključku se navodi da ruski utjecaj u BiH ostaje prije svega politički i destabilizirajući, dok institucionalna slabost zemlje povećava prostor za strani utjecaj.