Vlada najavljuje zaokret prema fiskalnoj disciplini, ekonomisti osporavaju antiinflacijski doseg mjera

Vlada je predstavila paket mjera kojim, uz proračunsku disciplinu i normalizaciju cijena energenata, računa da bi inflacija već iduće godine mogla pasti na oko dva posto. U javnoj raspravi pritom se najviše lome stavovi oko toga koliko predložene mjere doista djeluju na cijene, a koliko predstavljaju fiskalni zahvat koji može utjecati na investicije i poslovno okruženje.

Paket, predstavljen krajem svibnja, polazi od ocjene da inflaciju više ne hrane samo vanjski šokovi nego i snažna domaća potražnja, koju je dijelom poticala i država. Ministar financija Tomislav Ćorić rekao je da je Vlada “krenula od sebe” te naveo da su internim preraspodjelama i preusmjeravanjem troškova na europske fondove osigurane uštede i preraspodjele od oko 1,3 milijarde eura. Dio ekonomista pozdravlja pokušaj obuzdavanja javne potrošnje i deficita, dok drugi upozoravaju na mjere koje, po njihovu mišljenju, neće spuštati cijene.

Profesor riječkog Ekonomskog fakulteta Saša Drezgić kaže da novi paket predstavlja zaokret u ekonomskoj politici jer se, za razliku od ranijih potpora i subvencija, pokušava djelovati na uzroke inflacijskih pritisaka. Pozitivnim ocjenjuje naglasak na kontroli rasta javne potrošnje i administrativnih cijena u uvjetima snažnog rasta osobne potrošnje i plaća. Ekonomski analitičar Damir Novotny ističe da je Vlada prvi put otvoreno prihvatila kako je jedan od izvora inflacije i vlastita ekspanzivna fiskalna politika.

Istodobno, dio stručnjaka problematizira provedivost i doseg pojedinih mjera. Ivica Brkljača dovodi u pitanje transparentnost najavljenih ušteda od 1,3 milijarde eura i upozorava da javnosti nije detaljno objašnjeno na kojim će se stavkama one ostvariti. Skeptičan je i prema zamrzavanju rasta plaća u javnom sektoru, podsjećajući da su tijekom godine dogovorena tri povećanja osnovice po jedan posto, od 1. travnja, 1. kolovoza i 1. prosinca.

Drugi dio paketa odnosi se na moratorij rasta administrativnih cijena, no ni oko njegova učinka nema suglasnosti. Novotny smatra da bi učinkovitija mjera bilo sniženje PDV-a na sve prehrambene proizvode. Drezgić upozorava da zamrzavanje cijena može stvoriti probleme subjektima čije su cijene već sada preniske za održivo poslovanje. Brkljača navodi da se ne govori o smanjivanju postojećih cijena, nego samo o zaustavljanju daljnjeg rasta, zbog čega stvarni doprinos inflaciji ostaje otvoreno pitanje.

Najviše prijepora izaziva uvođenje poreza na prekomjerne profitne marže. Prema Vladinu modelu, poduzećima će se s 50 posto oporezivati dio dobiti koji proizlazi iz povećanja profitne marže iznad 15 posto od prosjeka prethodnih triju godina. Drezgić ocjenjuje da mjera može biti politički atraktivna, ali upozorava na rizik smanjenja investicijske aktivnosti i narušavanja predvidivosti poslovnog okruženja. Novotny tvrdi da porez na ekstra profite ne može imati antiinflacijski učinak jer ne utječe na formiranje cijena, nego bi država trebala poticati ulaganja i veću tržišnu konkurenciju.

Slične dvojbe prate i povećanje poreznog opterećenja dijela paušalnih obrtnika te veće oporezivanje kratkoročnog turističkog najma. Vladino obrazloženje temelji se na suzbijanju prikrivenog nesamostalnog rada i poreznih neravnoteža, dok kritičari te mjere prije vide kao instrument povećanja proračunskih prihoda. Novotny upozorava i da će snažna turistička sezona i dalje generirati dodatnu potražnju koju je teško neutralizirati administrativnim mjerama.

U raspravi se pritom pojavljuje i ocjena da inflacija u Hrvatskoj više nije samo uvozna. U idućem razdoblju uspjeh paketa bit će procjenjivan kroz tempo inflacije, ali i kroz to hoće li najavljene mjere zadržati investicijsku aktivnost i gospodarsku dinamiku.