U BiH radi oko 8.000 stranih radnika: neki uspijevaju uštedjeti, a najveći izazov ostaje život daleko od obitelji

U Bosni i Hercegovini trenutačno radi oko 8.000 stranih radnika, a među njima su i ljudi koji kažu da su zadovoljni plaćom, smještajem i svakodnevnim životom, ali i da im boravak daleko od obitelji nije lak. Kako pokazuju njihova iskustva, riječ je o radnicima koji u BiH dolaze iz više zemalja i uglavnom pronalaze posao u djelatnostima u kojima nedostaje domaće radne snage.

Tejas Mudu iz Mauricijusa radi kao kuhar i kaže da živi sam te da je zadovoljan smještajem. Ističe i da mu odgovara hrana, a uz bosansku kuhinju koristi i začine koje je donio iz Mauricijusa. Slobodno vrijeme, kako kaže, provodi izlazeći i obilazeći brojna mjesta, a u BiH je stekao i više prijatelja s kojima se druži.

Mudu kaže da je zadovoljan i primanjima. Navodi da mu je plaća dobra te da, budući da živi sam, može nešto i uštedjeti te novac slati obitelji. Dopadaju mu se ljudi, kultura i noćni život, a kaže i da do sada nije imao neugodnih iskustava. Prema njegovim riječima, u BiH ostaje do kraja kolovoza.

Slična iskustva opisuje i Paula s Filipina, koja u jednom bosanskohercegovačkom ugostiteljskom objektu radi oko godinu dana. Kaže da je stekla dosta prijatelja i da su joj primanja zadovoljavajuća. Za prehranu, navodi, u trgovinama traže azijske namirnice poput slatkog chili umaka, sojinog umaka, začina i riže, ali je probala i većinu bosanske hrane. Posebno su joj se svidjeli ćevapi i burek.

Paula navodi da je obvezna slati osam posto plaće na Filipine za svoju obitelj. Kaže i da joj se sviđa turistički aspekt Bosne i Hercegovine te to što je ovdje, kako tvrdi, povoljnije nego u zemljama Bliskog istoka i državama Zaljeva, gdje joj je najamnina bila skuplja. Zadovoljna je i time što do mnogih mjesta može lako stići javnim prijevozom.

Ipak, ističe i nekoliko stvari koje joj ne odgovaraju. Kaže da trgovine zatvaraju ranije, oko 22 sata, što joj ne odgovara jer ponekad radi do kasno navečer. Navodi i da ih pripadnici romske populacije ponekad pokušaju džepariti, kao i da je imala nekoliko neugodnih iskustava povezanih s rasizmom kao Azijatkinja, što pripisuje nedovoljnoj obrazovanosti malog broja pojedinaca.

Iz Agencije za zapošljavanje UNIDAD navode kako se broj stranih radnika mijenja iz dana u dan i da je zato teško dati potpuno precizan podatak, iako se procjenjuje da ih je trenutačno oko 8.000. Najviše ih dolazi iz Indije, Nepala, Turske i Srbije. Ranije su iz UNIDAD-a istaknuli da je najveći nedostatak radne snage u građevinskom sektoru, ugostiteljstvu i proizvodnoj industriji, pa su upravo tvrtke iz tih područja među onima koje najčešće zapošljavaju strane radnike kako bi održale kontinuitet poslovanja.