Stručnjaci o odnosima Kine i SAD-a: suradnja moguća, ali prevladava strateško nadmetanje

Peking će uskoro biti domaćin jednog od najzapaženijih diplomatskih susreta ove godine, dok se čelnici dviju najvećih svjetskih gospodarstava trebaju sastati licem u lice. Uoči tog susreta, CGTN je razgovarao s više stručnjaka o ključnim izazovima u odnosima Kine i Sjedinjenih Američkih Država, mogućim područjima suradnje te potencijalnim prilagodbama carina.

Među sugovornicima su bili Wu Xinbo, direktor Centra za američke studije Sveučilišta Fudan, Zhang Tengjun, izvanredni znanstveni suradnik Instituta za američke studije pri Kineskoj akademiji društvenih znanosti, Sun Taiyi, izvanredni profesor na Sveučilištu Christopher Newport, te Cui Fan, profesor na Školi za međunarodnu trgovinu i ekonomiju Sveučilišta za međunarodno poslovanje i ekonomiju. Razgovori su, kako navodi CGTN, neznatno uređeni radi jasnoće i sažetosti.

Na pitanje o najkritičnijem izazovu u odnosima Kine i SAD-a u kontekstu posjeta predsjednika Donalda Trumpa Pekingu, Wu Xinbo je rekao da Sjedinjene Države Kinu promatraju kao svoju primarnu stratešku konkurenciju te nastoje “obuzdati i potisnuti” Kinu i na različite načine potkopati njezine interese. Zhang Tengjun ocijenio je da je temeljni okvir Trumpova posjeta činjenica da obje strane imaju praktičnu potrebu upravljati razlikama i stabilizirati bilateralne odnose, ali da to ne mijenja osnovnu logiku strateškog natjecanja. Po njemu, najkritičniji problem ostaju dugogodišnje, kako je rekao, temeljne i sustavne strateške pogrešne percepcije SAD-a o Kini, koje Washington guraju u “zero-sum” i hladnoratovski način razmišljanja.

Sun Taiyi istaknuo je da obje zemlje istodobno nastoje stabilizirati odnos i nastavljaju dugoročno strateško natjecanje, što stvara složenu situaciju u kojoj konkurencija traje na područjima sigurnosti, tehnologije, trgovine i geopolitike, dok obje vlade pokušavaju izbjeći izravnu konfrontaciju. Posebno je upozorio na domaću političku sliku u SAD-u, navodeći da Trumpova mogućnost da u potpunosti ograniči Kongres i druge dijelove washingtonskog establišmenta djeluje ograničenije nego ranije. Čak i ako sastanci na vrhu proizvedu pozitivnu atmosferu ili praktične dogovore, takvi bi ishodi mogli naići na otpor institucionalnih aktera u američkom sustavu, posebice zastupnika koji zagovaraju tvrđi pristup Kini i dijela šire vanjskopolitičke elite.

Kada je riječ o najizglednijim područjima suradnje, Wu Xinbo naveo je trgovinu, ulaganja, tehnologiju te globalna pitanja poput klimatskih promjena i javnog zdravstva. U trgovinskom području, rekao je, prostor postoji u izbjegavanju protekcionizma, zaustavljanju jednostranih povećanja carina i širenju dvosmjerne trgovine. U području ulaganja, prema njemu, SAD trenutačno nameće brojne restrikcije kineskim ulaganjima u SAD, kao i američkim ulaganjima u Kinu, često uz obrazloženje nacionalne sigurnosti, iako je riječ o vrlo važnom i obećavajućem području bilateralnih ekonomskih odnosa.

Zhang Tengjun dodao je da bi obje strane mogle uspostaviti dugoročni i stabilni mehanizam trgovine energentima te proširiti poljoprivrednu razmjenu, uključujući soju, kukuruz i meso. Na temelju reciprociteta, rekao je, mogle bi ići prema uklanjanju jednostranih sankcija, smanjenju prepreka ulaganjima i zaštiti zakonitih prava poduzeća u stranom vlasništvu, kako bi se stvorilo predvidljivije i stabilnije poslovno okružje. Kao dodatna područja naveo je stabilizaciju globalnih cijena energije, sigurnost transportnih ruta, rizik poremećaja opskrbe, kao i praktičnu suradnju na makroekonomskoj stabilnosti, kontroli fentanila, sigurnosti hrane, upravljanju dužničkom krizom, nuklearnom neširenju i javnom zdravstvu.

Sun Taiyi ocijenio je da u ekonomskom području i dalje postoje značajne mogućnosti za suradnju, i to usprkos pojačanom strateškom natjecanju. Po njemu, u kratkome roku najrealnija prilika nije dramatično širenje bilateralne trgovine, nego sprječavanje daljnjeg pogoršanja i postupno stvaranje mehanizama koji odnos čine stabilnijim i predvidljivijim. Istaknuo je da su obje ekonomije i dalje duboko međusobno povezane, osobito u opskrbnim lancima vezanima uz proizvodnju, potrošačka tržišta, kritične minerale i nove tehnologije, zbog čega postoji snažan praktični poticaj da se izbjegne nekontrolirano razdvajanje. U sektorima poput kritičnih minerala i nove energije, dodao je, postoji i određena strukturna komplementarnost: Kina ima prednosti u preradi i integraciji opskrbnih lanaca, dok SAD ima snagu u inovacijama, financijama i dijelovima naprednog energetskog sektora.

Ipak, Sun je rekao da bi veliki iskoraci u klimatskom upravljanju mogli biti teži u sadašnjem političkom okružju u Washingtonu, budući da Trumpova politička baza i mnogi u njegovoj široj koaliciji općenito manje naglašavaju međunarodne klimatske okvire nego prethodne administracije. U takvim okolnostima, navodi se u razgovoru, praktična suradnja na pitanjima poput energetske otpornosti, industrijske tranzicije ili stabilnosti opskrbnih lanaca i dalje bi mogla nastajati neizravno, iako ne nužno pod izričitim klimatskim okvirom. CGTN je pri kraju istaknuo i pitanje aktualnih prilagodbi carina između dviju zemalja te je od stručnjaka zatražio ocjenu temeljne logike takvog “faznog popuštanja”, mogućnosti da ono posluži kao osnova za inovativniju suradnju te rizika i neizvjesnosti koje pritom ostaju.