Geopolitika

Rat s Iranom odvlači američku vojsku i pozornost iz Azije uoči Trumpova summita s kineskim čelnikom

01:01, 13.04.2026.
Rat s Iranom odvlači američku vojsku i pozornost iz Azije uoči Trumpova summita s kineskim čelnikom

Foto: Wikimedia Commons

WASHINGTON – Kada je 2011. godine tadašnji predsjednik Barack Obama poručio da je vrijeme da Sjedinjene Države ostave ratove u Iraku i Afganistanu iza sebe i “okrenu se” Aziji kako bi suzbile uspon Kine, činilo se da Washington jasno određuje svoj strateški prioritet. Petnaest godina poslije, američka vanjska i sigurnosna politika ponovno je duboko zapletena na Bliskom istoku, dok se istodobno pojačavaju upozorenja da ta nova kriza odvlači vojsku, vrijeme i političku pažnju od Indo-pacifičke regije.

Prema pisanju Associated Pressa, Sjedinjene Države i dalje su u ratu na Bliskom istoku te su, zbog nastojanja da uklone prijetnju koju predstavljaju iranski nuklearni i raketni programi, povukle dio vojnih kapaciteta iz Azijsko-pacifičke regije. U pozadini je zabrinutost da Washington opet gubi fokus ondje gdje se vodi dugoročnije strateško nadmetanje s Pekingom, koji nastoji potisnuti američki utjecaj kao regionalni lider.

Posljedice tog preusmjeravanja već se vide i u rasporedu predsjednika Donalda Trumpa. Rat s Iranom natjerao ga je da za nekoliko tjedana odgodi dugo očekivani posjet Kini, što je dodatno pojačalo bojazan da se Sjedinjene Države ponovno odvlače od vlastitih interesa u Aziji. Posebno se naglašava da bi takvo skretanje pozornosti moglo oslabiti pripreme za Trumpov summit s kineskim čelnikom Xi Jinpingom sljedećeg mjeseca, na kojem su u prvom planu gospodarski interesi.

U analizi AP-a navodi se i da bi nedovoljno usredotočivanje na Aziju, uz slabljenje snažnog odvraćanja, moglo povećati nestabilnost u regiji. Posebna je bojazan da bi Kina, ako procijeni da je trenutak povoljan, mogla pokušati iskoristiti priliku protiv samoupravnog otoka Tajvana. Ta je mogućnost jedan od ključnih razloga zbog kojih američki sigurnosni analitičari upozoravaju da se istodobno vođenje više kriznih žarišta može pokazati strateški štetnim.

“Upravo je sada najgore vrijeme da Sjedinjene Države skrenu pogled i budu uvučene u još jedan nerješiv bliskoistočni sukob”, rekao je Danny Russel, ugledni suradnik Instituta za politiku Asia Society. Dodao je da je “uravnoteženje prema Aziji vrlo važno za američke nacionalne interese, ali je potkopano mnogim lošim odlukama”.

Nisu svi, međutim, jednako kritični prema Trumpovu pristupu. Dio njegovih pristaša tvrdi da snažni potezi koje poduzima drugdje, uključujući u Venezueli i Iranu, upravo služe širem suprotstavljanju Kini na globalnoj razini. Takvo tumačenje polazi od ideje da američka sila može djelovati na više fronti istodobno i da pritisak na Teheran također šalje poruku Pekingu.

Ipak, upozorenja stižu i iz vrha NATO-a. Glavni tajnik saveza Mark Rutte rekao je da sukobi možda neće ostati ograničeni na jedno poprište te je sugerirao da bi Kina mogla pozvati svoje “mlađe partnere” drugdje kako bi odvukla američku pozornost ako se odluči potezom krenuti na Tajvan. Govoreći u četvrtak u Ronald Reagan Instituteu u Washingtonu, Rutte je rekao: “Najvjerojatnije to neće biti ograničeno, nešto u Indo-Pacifiku na Indo-Pacifik. Bit će to više-bojišno pitanje.”

Zabrinutost nije samo teorijska. Senatorica Jeanne Shaheen, vodeća demokratkinja u Odboru za vanjske odnose Senata, nedavno je predvodila dvostranačko izaslanstvo senatora u Tajvan, Japan i Južnu Koreju. Ondje su, prema AP-u, čuli zabrinutosti o utjecaju rata na cijene energije, ali i o povlačenju američkih vojnih sredstava, među ostalim sustava proturaketne obrane iz Južne Koreje te brze marinske postrojbe iz Japana. Shaheen je tom prilikom nastojala uvjeriti sugovornike da Sjedinjene Države ostaju predane odvraćanju sukoba u Aziji i jačanju regionalne stabilnosti.

Kao ilustracija američke prisutnosti u osjetljivom području AP navodi i fotografiju razarača USS Halsey klase Arleigh Burke, koji je 8. svibnja 2024. provodio rutinske operacije prolaza kroz Tajvanski tjesnac. Takvi prolazi redovito služe kao signal američke vojne prisutnosti u regiji, ali i kao podsjetnik koliko je ravnoteža snaga u Indo-Pacifiku krhka.

U središtu rasprave tako se ponovno našlo pitanje može li Washington istodobno voditi tvrdu politiku prema Iranu, pripremati razgovore s Kinom i zadržati vjerodostojno odvraćanje u Aziji. Kritičari upozoravaju da svaka nova kriza na Bliskom istoku smanjuje prostor za dugoročnu strategiju prema Pekingu, dok pristaše tvrde da se američki interesi brane upravo kroz odlučnu uporabu sile i pritiska na više frontova. Ono oko čega nema mnogo spora jest da se uoči summita između Trumpa i Xi Jinpinga američka pozornost ponovno opasno raspršila.