Savremeni život donosi gotovo beskonačan broj opcija za kupovinu, odnose i svakodnevne navike, ali psiholozi upozoravaju da baš taj višak izbora može voditi do anksioznosti, neodlučnosti i manjeg zadovoljstva donesenim odlukama. Ideja da “više” uvijek znači i “bolje” u praksi se, prema stručnjacima, ne pokaže uvijek tačnom.
Barry Schwartz, profesor psihologije emeritus na Swarthmore Universityju i autor knjige Paradox of Choice, kaže da brojna istraživanja pokazuju kako i dobre stvari postaju problem kada ih ima previše. Navodi da ograničavanje broja svakodnevnih odluka može smanjiti mentalno opterećenje i olakšati funkcionisanje, a kao primjere spominje planove lijekova Medicare Part D i ulaganja u fondove.
Prema njegovom objašnjenju, što je bilo više ponuđenih opcija, ljudi su rjeđe birali bilo koju od njih. Sličan obrazac pojavio se i kod manje važnih odluka: kupci su češće kupovali pekmez kada im je bilo ponuđeno šest okusa umjesto 24, a studenti su lakše završavali dodatni zadatak kada su birali između šest tema umjesto 30. Schwartz kaže da obilje mogućnosti ljude često ne oslobađa, nego blokira.
"Umjesto da vas sav taj izbor oslobodi, on vas paralizira", rekao je Schwartz. Dodaje i da nakon odluke ljudi često ostaju manje zadovoljni čak i dobrim ishodom, jer misle da je možda postojala bolja alternativa. Taj osjećaj, tvrdi on, može pratiti i odluke koje su objektivno sasvim dobre.
Daniel Willingham, profesor psihologije i istraživač neuronauke na University of Virginia, navodi da je mozak podešen da štedi energiju i izbjegava nepotrebno razmišljanje. "Drugi način da se to kaže jeste da, ako razmišljate, stvari ne idu baš najbolje", rekao je. Zbog toga ljudi velik dio dana prolaze na autopilotu i biraju poznata rješenja.
Kao praktično rješenje, stručnjaci savjetuju postavljanje pravila "dovoljno dobro", prepuštanje dijela odluka stručnjacima ili oslanjanje na provjerene preporuke bliskih ljudi. Schwartz tvrdi da takav pristup s vremenom može olakšati odlučivanje i povećati zadovoljstvo donesenim izborima, a među primjerima ostaju i svakodnevne sitnice za koje često trošimo više energije nego što je potrebno.