Foto: Anagrkovska / BY-SA / wikimedia
Staklenke popularnog namaza na policama trgovina mogle bi uskoro imati drugačiju oznaku ako britanska vlada provede planirani prehrambeni dogovor s Europskom unijom. Prema informacijama koje su procurile u javnost, marmelada bi se, ako sporazum zaista stupi na snagu, morala prodavati kao “citrus marmalade” jer će se Britanija ponovno uskladiti s novim europskim pravilima o označavanju hrane.
Dogovor koji London želi sklopiti trebao bi potaknuti trgovinu i smanjiti birokraciju za britanske izvoznike. Promjena naziva nije posljedica promjene samog proizvoda, nego činjenice da Bruxelles ublažava svoja pravila i po prvi put širi pravnu definiciju marmelade na cijelu Europu. Drugim riječima, mijenja se kategorija pod koju proizvod spada, a ne ono što kupci zapravo kupuju.
Glasnogovornik britanske vlade rekao je u petak da se britanska marmelada “ne mijenja” i da će ostati isti proizvod dostupan u trgovinama. Dodao je da bi dogovor s EU-om trebao pomoći tvrtkama tako što će ukloniti skupu administrativnu prepreku i olakšati poslovanje britanskim izvoznicima. Time je London pokušao umiriti potrošače koji bi promjenu mogli doživjeti kao nešto više od puke jezične prilagodbe.
Trenutačna pravila potječu iz desetljećima starih europskih propisa koje je Ujedinjeno Kraljevstvo prije Brexita preuzelo u svoje zakonodavstvo. Prema tim pravilima, u trgovinama se kao “marmelada” mogu prodavati samo namazi od citrusa, dok se drugi voćni namazi moraju nazivati džemom ili odgovarajućim izrazom na drugim jezicima. Upravo je to stvorilo dugogodišnju pravnu i jezičnu zbrku diljem Europe.
Takav se sustav razvio još 1970-ih, kada je britansko lobiranje izborilo poseban komercijalni status za marmeladu od gorkih sevillanskih naranči. Taj je proizvod s vremenom postao snažno povezan s Britanijom i u kulturnom smislu, ne samo kroz doručak nego i zahvaljujući Paddingtonu Bearu, liku koji je marmeladu učinio dijelom britanskog identiteta poznatog diljem svijeta.
No pravilo je godinama izazivalo probleme regulatorima i potrošačima diljem kontinenta. Europska unija je još 2004. ublažila pravilo za proizvođače koji su voćne namaze prodavali na tržnicama u Austriji i Njemačkoj, no zbunjenost je ostala. U zemljama poput Španjolske i Italije izrazi “mermelada” i “marmellata” i dalje se uobičajeno koriste za namaze od drugih vrsta voća, primjerice šljiva i smokava, što dodatno pokazuje koliko se tržišna i jezična praksa razlikuju od jedne zemlje do druge.
Jedan njemački zastupnik u Europskom parlamentu, koji se nakon Brexita zauzimao za promjenu pravila, rekao je BBC-ju još 2017. da su takvi nazivi “protivni njemačkoj jezičnoj tradiciji”. Novi dogovor sada bi mogao ukloniti taj dugogodišnji regulatorni nesporazum, ali i formalno preimenovati proizvod koji je godinama bio predmet prepirki među europskim regulatorima, trgovcima i potrošačima.