Koliko se gotovine smije primiti u Srbiji i kada banka traži provjeru porijekla novca

U Srbiji je zakonski propisan limit za primanje gotovine pri prodaji robe, nekretnina i usluga u iznosu od 10.000 eura ili više u dinarskoj protuvrijednosti, dok se gotovinske uplate od 15.000 eura naviše moraju prijaviti nadležnim tijelima. Narodna banka Srbije navodi da za sada nema poznatih inicijativa za izmjene tih pragova.

Iz središnje banke pojašnjavaju da se ograničenje iz članka 46. Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma odnosi na jednu ili više međusobno povezanih gotovinskih transakcija, kao i na više ugovora u razdoblju od godinu dana. Ako se prodaje roba, nepokretnost ili pruža usluga, iznos od 10.000 eura ili više ne smije se primiti u gotovini, nego se mora uplatiti na račun otvoren kod banke.

NBS dodaje da se isto pravilo odnosi i na fizičku osobu koja prima gotov novac po osnovi ugovora o zajmu ili kupoprodaji nekretnine. Uplata tog iznosa na račun kod banke ne smatra se primanjem gotovine u smislu tog članka. Usto, u Srbiji se naplata u efektivnom stranom novcu može vršiti samo iznimno, i to u slučajevima koji su izričito predviđeni podzakonskim aktom donesenim na temelju Zakona o deviznom poslovanju.

Među primjerima koje navodi središnja banka su prodaja robe na međunarodnoj zračnoj luci, prodaja goriva i maziva stranim zrakoplovima i brodovima, prodaja putnih karata i prehrambenih proizvoda u međunarodnom prijevozu putnika te naplata cestarine za vozila strane registracije. Za pružene usluge u zemlji i za prodaju nekretnina u Srbiji, kako ističe NBS, plaćanje se ne može obaviti u efektivnom stranom novcu, neovisno o iznosu.

Za gotovinske transakcije od 15.000 eura ili više obvezna je prijava Upravi za sprečavanje pranja novca. Među obveznicima su banke, ovlašteni mjenjači, platne institucije, posrednici u prometu i zakupu nekretnina te drugi subjekti predviđeni zakonom. Oni moraju dostavljati podatke o svakoj takvoj transakciji, kao i o svakoj sumnjivoj transakciji bez obzira na iznos.

NBS navodi i da banke, ako prema procjeni rizika utvrde visok rizik od pranja novca, financiranja terorizma ili financiranja širenja oružja za masovno uništenje, moraju pribaviti i procijeniti vjerodostojnost informacija o porijeklu imovine koja jest ili će biti predmet poslovnog odnosa ili transakcije. Istodobno, banka može svojim internim aktima propisati i dodatne provjere za slučajeve nižeg rizika ili za transakcije iznad određenog limita.

Ako banka na temelju provedenih radnji ne može utvrditi propisane elemente poznavanja i praćenja stranke, uključujući provjeru porijekla imovine, dužna je odbiti uspostavu poslovnog odnosa i izvršenje transakcije. Za mjenjačke poslove vrijedi dodatno pravilo: pri transakcijama od 5.000 eura ili više mjenjači moraju provoditi mjere poznavanja i praćenja stranke, uključujući utvrđivanje identiteta, svrhe i namjene transakcije te, prema procjeni rizika, i porijekla imovine.