Foto: Freepik Premium
Iransko vodstvo nije zatvorilo vrata mogućem dogovoru sa Sjedinjenim Državama, ali tvrđi glasovi na obje strane guraju zahtjeve zbog kojih je postizanje sporazuma zasad neizvjesno. U središtu razgovora ostaju prolaz kroz Hormuški tjesnac, nuklearno obogaćivanje uranija, sudbina zaliha visoko obogaćenog uranija u Iranu te ukidanje američkih i sankcija Ujedinjenih naroda.
Više od tri mjeseca nakon početka rata Washington i Teheran još se nisu dogovorili kako postupati s međunarodnim tranzitom kroz Hormuški tjesnac. Iran inzistira na kontroli toga plovnog puta, dok SAD drži blokadu iranskih luka. Istodobno nije jasno mogu li dvije strane postići i dugoročniji dogovor o nuklearnom programu, uključujući pitanje obogaćivanja uranija i zaliha koje su pohranjene u Iranu.
Američka vojska i Iranska revolucionarna garda posljednjih dana razmjenjuju vatru, dok Teheran optužuje Washington za ponovljena kršenja primirja postignutog početkom travnja. Iz izraelskih medija pojavila se i neslužbena tvrdnja da je eksplozija u nedjelju navečer u stambenoj zgradi u Teheranu, u Andishehu, bila ciljano ubojstvo generala Revolucionarne garde, dok su iranski mediji tvrdili da je riječ o curenju plina.
Vrhovni vojni, vjerski i politički čelnici te institucije i dalje naglašavaju da neće biti “predaje” usred dubokog nepovjerenja prema SAD-u, ali ipak postoje suptilne razlike u pristupima. Mojtaba Khamenei, sin ubijenog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, prema navodu je odabran da vodi teokratski i vojni establišment nakon što je ranjen u istim napadima u kojima su ubijeni njegov otac i drugi članovi obitelji.
On nije javno nastupao, osim u pisanim porukama koje mu se pripisuju, a u njima nije sebe predstavio kao protivnika pregovora. Umjesto toga naglašava da će “svijetla budućnost regije Perzijskog zaljeva biti budućnost bez SAD-a i u službi napretka, mira i blagostanja njezinih naroda”. U istim porukama nuklearni i raketni programi opisani su kao “nacionalna imovina” koju treba čuvati jednako kao i državne granice, uz poziv pristašama i oružanim snagama da svake večeri izlaze na ulice u znak prosvjeda protiv SAD-a i Izraela.
Vojno i sigurnosno krilo, osobito generali iz Revolucionarne garde, dodatno je ojačano tijekom rata između SAD-a, Izraela i Irana. Ti zapovjednici, koji vode ratne operacije, nisu javno govorili o detaljima pregovora sa SAD-om, ali se smatra da imaju pristup Hameneiju i snažan utjecaj na donošenje odluka. Njihove poruke idu u smjeru čvrstog odbijanja većih ustupaka američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.
Ahmad Vahidi, zapovjednik Revolucionarne garde, inzistira na odvraćanju, dominaciji u eskalaciji ako bude potrebno i “pobjedi” nad “propadajućom supersilom” i njezinim glavnim saveznikom Izraelom. Upozorio je i na “razoran i paklen odgovor u regionalnoj i transregionalnoj dimenziji” ako rat ponovno počne. Ali Abdollahi, zapovjednik Khatam al-Anbiya središnjeg stožera oružanih snaga, naglašava da je “sigurnost Hormuškog tjesnaca pod vodstvom oružanih snaga” Irana, koje su spremne po potrebi pucati na protivnike.
Majid Mousavi, čelnik zrakoplovnog ogranka Revolucionarne garde, podsjetio je na riječi ubijenog Hameneija da je “pregovaranje s neprijateljem čisti gubitak”. Bivši zapovjednik Revolucionarne garde Mohammad Ali Jafari, koji sada vodi stožer Baqiatallah, prošlog je mjeseca izdvojio pet uvjeta da bi pregovori dali rezultat: kraj rata na svim frontama, uključujući Libanon i druga područja teheranskog “osi otpora”, ukidanje sankcija, oslobađanje zamrznute imovine, ratne odštete i priznanje iranskog suvereniteta nad Hormuzom.
Mohammad Bagher Zolghadr, još jedan pripadnik starog kadra Revolucionarne garde, sada djeluje kao arbitar na poziciji tajnika Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost. Njegov prethodni čelnik, Ali Larijani, također je ubijen tijekom rata. Od Zolghadra je od objave nove dužnosti stigla samo jedna kratka pisana poruka, u kojoj je rekao da “neće biti predaje ni povlačenja” i naglasio “jedinstvo” među pristašama države.
Paydari Front, koji vodi Saeed Jalili, dugogodišnja figura u Vrhovnom vijeću za nacionalnu sigurnost, smatra se predstavnikom nekih od ekstremno tvrdih frakcija unutar Irana. Jalili je bio sigurnosni čelnik i glavni pregovarač sa zapadnim silama od 2007. do 2013. za vrijeme populističkog predsjednika Mahmouda Ahmadinejada.
Tadašnji pregovori nisu donijeli rezultate, a prethodili su sada nevažećem nuklearnom sporazumu iz 2015. postignutom pod predsjednikom Hassanom Rouhanijem, nakon čega je Iran bio izložen teškim sankcijama Ujedinjenih naroda zbog nuklearnog programa.
Vezane vijesti
