Iran zadržava najniže cijene goriva u svijetu, ali plaće ostaju vrlo niske

Iran ima najniže cijene goriva u svijetu zahvaljujući snažnim državnim subvencijama, no niska kupovna moć stanovništva znači da punjenje spremnika i dalje predstavlja osjetan trošak za mnoge vozače. Prema podacima iz travnja 2026. godine, litra benzina stoji oko 0,021 eura, a dizel svega 0,005 eura po litri.

Takve cijene znače da se prosječan automobil u Iranu može napuniti do vrha za manje od dva eura. Usporedbe radi, za isti spremnik goriva u većini država Europske unije potrebno je izdvojiti između 70 i 80 eura, ovisno o modelu vozila i vrsti goriva. U Sjedinjenim Američkim Državama litra benzina stoji oko 1,26 eura, dok je dizel oko 1,27 eura po litri. U Izraelu cijene goriva prelaze dva eura po litri.

Razlog tako niskih cijena u Iranu nije tržišna konkurencija, nego dugogodišnji sustav državnih subvencija. Cijene goriva regulirane su i znatno niže od njihove stvarne tržišne vrijednosti. Taj model ipak ima ograničenja: najniža cijena odnosi se na određenu količinu goriva, najčešće oko 60 litara mjesečno po vozilu, a nakon toga cijena raste kroz višestupanjski sustav. Time se nastoji ograničiti potrošnja i smanjiti pritisak na državni proračun.

Veliku razliku u odnosu na europske države čini i porezna politika. U zemljama Europske unije više od polovice konačne cijene goriva odnosi se na poreze, trošarine, logistiku i troškove distribucije. U Iranu je taj porezni teret gotovo u potpunosti zamijenjen sustavom državnih subvencija, pa cijena na benzinskim crpkama ostaje znatno niža.

Ipak, iza vrlo niskih cijena goriva stoji i druga strana. Prosječna mjesečna plaća u Iranu kreće se između 300 i 500 eura, dok se minimalna primanja procjenjuju na 180 do 200 eura, uz dugotrajnu devalvaciju nacionalne valute. Zbog toga, iako gorivo stoji tek nekoliko centi po litri, kupovna moć stanovništva znatno je niža nego u većini europskih zemalja.

To znači da punjenje spremnika za prosječnog Iranca ipak nije toliko zanemariv trošak koliko bi moglo izgledati na prvi pogled, kada se cijene jednostavno preračunaju u eure. Razlika između nominalno jeftinog goriva i vrlo niskih primanja ostaje ključna značajka iranskog energetskog sustava i svakodnevice vozača.