Foto: F.Z./N1
Zakoni koji zabranjuju negiranje genocida sami po sebi ne mogu ukloniti poricanje, ali mogu imati preventivnu ulogu ako su dio šireg procesa suočavanja s prošlošću, obrazovanja i tranzicijske pravde, rekao je Ben Gerstein sa Sveučilišta California u Los Angelesu (UCLA) u razgovoru za FENU.
Gerstein je sudjelovao na međunarodnoj znanstvenoj konferenciji „Srebrenica 1995: Kulminacija genocida i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu” u Sarajevu, gdje je izlagao o temi „Preventive Memory Laws: The Case Study of Bosnia and Herzegovina”. Objasnio je da tim pojmom opisuje ulogu zakona o sjećanju u društvima u kojima su masovni zločini, a osobito genocid, i dalje temeljno povezani sa sadašnjošću.
Bosnu i Hercegovinu opisao je kao korisno područje za takvu analizu jer je riječ o državi u kojoj su genocid i njegove žrtve i dalje temeljni dio nacionalnog identiteta, a tenzije i ideološke formacije iz sukoba još su u velikoj mjeri prisutne. Govoreći o zakonima koji zabranjuju negiranje genocida, Gerstein je istaknuo da oni nisu zamišljeni samo kao kazneni mehanizam, nego počivaju na konceptu militantne demokracije, odnosno ideji da određena ograničenja demokratskih sloboda mogu biti nužna kako bi se očuvao demokratski poredak države.
Prema njegovim riječima, cilj kaznenih zabrana negiranja genocida jest spriječiti ponovno pojavljivanje ideologija i govora koji ukazuju na buduću mogućnost genocida i promiču dehumanizaciju. U tom smislu, rekao je, takvi zakoni koriste kazneni okvir radi preventivnog ili profilaktičkog učinka. Istodobno je naglasio da pravni mehanizmi sami imaju ograničenu sposobnost uklanjanja negiranja genocida, osobito u društvu u kojem je ono i dalje prisutno u političkom i javnom diskursu.
Odgovornost, rekao je, leži na svim dijelovima društva da prihvate program tranzicijske pravde koji nadilazi prošlost. Govoreći o izmjenama Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine koje zabranjuju negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, Gerstein je ocijenio da se one do sada rijetko primjenjuju i zato imaju ograničen praktični pravni značaj. Naveo je da je ograničena provedba zakona posljedica i ograničene tužiteljske volje i inherentnih ograničenja samog sadržaja zakona. Dodao je da je zakon neke ipak odvratio, ali da negiranje i veličanje i dalje rastu.
Na tvrdnje protivnika takvih zakona da oni ograničavaju slobodu govora, Gerstein je odgovorio da je Europski sud za ljudska prava jasno utvrdio kako određeni oblici govora nisu zaštićeni jer zadiru u druga temeljna prava.
Vezane vijesti
