BiH ulazi u novu fazu, a probosanski blok djeluje bez jasnog odgovora

Politička scena u Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci prolazi kroz duboke geopolitičke i institucionalne promjene, a probosanske stranke zasad ne pokazuju da su im prilagodile strategiju. U trenutku kada se mijenjaju signali iz Washingtona i slabi oslonac na međunarodnu intervenciju, dojam je da dio političkih aktera u Sarajevu još pokušava shvatiti što se zapravo događa.

Riječ je ponajprije o strankama i političkim akterima koji dominantno podršku traže među bošnjačkim biračima, a u tom bloku, piše Klix Vijesti, prevladavaju dojam dezorijentiranosti, defanzive i odsustva jasnog plana. Kao važan prijelomni trenutak navodi se promjena pristupa nove američke administracije, uz najave smanjenja direktnog međunarodnog intervencionizma i jačeg oslanjanja na domaće aktere.

U takvom okviru ostavka Christiana Schmidta dobiva šire značenje od same personalne promjene. Ona se opisuje kao simbol mogućeg završetka jedne političke ere u kojoj su se značajne bitke vodile uz snažnu međunarodnu potporu. Istodobno, ukidanje američkih sankcija Miloradu Dodiku tumači se kao jedan od signala da se odnosi u BiH mogu preispitivati na drugačiji način nego ranije.

Autor navodi da SNSD i HDZ ovu fazu dočekuju politički spremniji i organiziraniji, dok se probosanski blok prikazuje kao rastrgan unutarnjim sukobima. Posebna odgovornost u toj slici pripisuje se Trojki, odnosno koaliciji stranaka koja je u vlasti, a koja je, prema toj ocjeni, istodobno opterećena vanjskopolitičkim i unutarnjopolitičkim nesuglasicama.

U vanjskoj politici izdvajaju se predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, uz ocjenu da ne prate dovoljno brzo procese koji ih prestižu. Kao primjer se spominje i oslanjanje na ustaljene obrasce politike Evropske unije, dok se na domaćem terenu, prema tom pristupu, izbjegavaju teme poput odnosa broja Bošnjaka na rukovodećim pozicijama u državnim institucijama.

Tekst dalje navodi da se dio stranaka oslanja na procjenu kako je izbjegavanje konflikta i spuštanje tenzija najbolja strategija, uz računicu da će Dodikova pozicija dugoročno slabiti. Međutim, istodobno se tvrdi da probosanske stranke nisu uspjele definirati ni minimalni zajednički imenitelj oko državnih institucija, ustavnog poretka i međunarodnog pozicioniranja BiH.

U završnici se otvara pitanje kako će se taj politički blok postaviti ako međunarodna zajednica počne otvorenije prebacivati odgovornost na domaće aktere. Ako novi visoki predstavnik doista bude imao manju političku ulogu, a Washington nastavi inzistirati da domaći političari preuzmu procese poput Izbornog zakona i državne imovine, probosanske stranke mogle bi se prvi put nakon dugo vremena naći bez međunarodnog političkog oslonca. Upravo u tom dijelu, navodi se, djeluju najmanje spremno.