Foto: Pantheon AI
Najavljeni AI podatkovni centar u Topuskom, poznat kao Projekt Pantheon ili Pantheon AI, mogao bi biti jedna od najvećih investicijskih priča u hrvatskoj povijesti. No projekt takvog opsega ne smije se promatrati samo kroz iznos ulaganja, broj radnih mjesta i tehnološki prestiž. Ključno pitanje glasi: tko će platiti struju, mrežu, vodu, priključke i dugoročne rizike?
Prema javno objavljenim podacima investitora, Pantheon AI zamišljen je kao razvojni i podatkovni centar ukupnog kapaciteta 1 GW, s 800 MW korisnog IT opterećenja. Kampus bi se prostirao na 310 acrea, odnosno oko 125 hektara, uz mogućnost širenja. Najavljeno je 3.000 radnih mjesta tijekom gradnje i 1.500 stalnih radnih mjesta nakon dovršetka.
Početak gradnje planiran je za 2027., a puni rad za prvo tromjesečje 2029., ali uz važnu ogradu: takvi rokovi ovise o dozvolama, ugovorima, mrežnoj infrastrukturi i okolišnim procedurama.
Važno je precizirati i vrijednost projekta. U javnosti se spominje više od 50 milijardi eura, no ta brojka prema najavama uključuje puni opseg projekta, opremu i tehnologiju budućih korisnika. Sama izgradnja kampusa procjenjuje se na oko 12 milijardi eura. Drugim riječima, riječ je o najavljenoj ukupnoj vrijednosti u punoj fazi, a ne o javno vidljivom konačnom ugovoru te vrijednosti.
Ključne brojke projekta
- 1 GW ukupnog najavljenog kapaciteta
- 800 MW korisnog IT opterećenja
- oko 7,0 do 8,76 TWh moguće godišnje potrošnje električne energije
- 500 MW najavljene solarne elektrane iza brojila
- 8.000 MWh baterijskog skladišta
- 3.000 radnih mjesta tijekom gradnje
- 1.500 stalnih radnih mjesta nakon dovršetka
- 310 acrea, odnosno oko 125 hektara početne površine kampusa
Pismo namjere nije konačan ugovor
Jedna od najvažnijih činjenica jest da Hrvatska javnost još ne vidi konačan investicijski paket. Končar je najavio sklapanje Pisma namjere s američkom tvrtkom Pantheon Atlas LLC, vezano uz energetski dio infrastrukture i moguće radove na izgradnji podatkovnog centra. No pritom je navedeno da Pismo namjere nema obvezujući karakter, ne sadrži ugovorenu vrijednost posla i predstavlja okvir za moguće buduće ugovore.
To nije sporedna pravna napomena. Ako nema konačnih ugovora, javnost još nema odgovore na najvažnija pitanja: po kojoj će se cijeni osiguravati električna energija, tko financira priključak i pojačanja mreže, kakav će biti vodni režim, koje okolišne obveze investitor preuzima i hoće li biti državnih ili lokalnih potpora.
Investitori projekt predstavljaju kao tehnološki iskorak. Ryan Rich iz Pantheon AI-ja poručio je da su za projekt “posložili struju, optiku, regulatornu stabilnost i institucionalnu potporu”, dok je Jako Andabak projekt prikazao kao doprinos novoj budućnosti Hrvatske. Takve poruke imaju investicijsku težinu, ali ne mogu zamijeniti javno dostupne ugovore, studije i energetske bilance.
Energetska jednadžba: 1 GW nije obična industrijska hala
Najveći izazov projekta je električna energija. Podatkovni centar ukupne snage 1 GW nije običan industrijski objekt, nego potrošač razmjera nacionalne energetske politike.
Ako bi centar snage 1 GW radio blizu punog opterećenja tijekom cijele godine, njegova godišnja potrošnja iznosila bi oko 8,76 TWh električne energije. Ako se računa samo najavljenih 800 MW IT opterećenja, godišnja potrošnja bila bi oko 7,0 TWh.
Za usporedbu, maksimalno satno opterećenje hrvatskog elektroenergetskog sustava u 2024. iznosilo je oko 3.363 MW. To znači da bi objekt ukupne snage 1 GW, kada radi punom snagom, predstavljao gotovo trećinu najvećeg zabilježenog opterećenja sustava.
Još je važnija godišnja potrošnja. Potrošnja na hrvatskoj prijenosnoj mreži u 2024. iznosila je oko 16,98 TWh. U tom kontekstu, podatkovni centar s potrošnjom od 7,0 do 8,76 TWh godišnje bio bi potrošač koji bi sam mogao dosegnuti približno 40 do 50 posto sadašnje potrošnje na prijenosnoj mreži.
Hrvatska pritom nije zemlja s velikim viškovima električne energije. U 2024. uvoz je bio znatno veći od izvoza, a neto razmjena imala je značajan udio u potrošnji. To ne znači da projekt nije moguć. Znači da se ne smije tretirati kao lokalna investicija bez šireg energetskog učinka.
Obnovljiva energija mora biti dokaziva
Investitor najavljuje da će projekt biti opskrbljen obnovljivom energijom, uključujući solarnu elektranu od 500 MW iza brojila i baterijsko skladište od 8.000 MWh. To su ozbiljni elementi projekta, ali ih treba pravilno razumjeti.
Solarna elektrana od 500 MW ne znači 500 MW stalne snage tijekom 24 sata. Solar proizvodi ovisno o dobu dana, sezoni i vremenskim uvjetima. Podatkovni centar, osobito onaj namijenjen AI opterećenjima, traži iznimno visoku pouzdanost i radi neprekidno.
Baterijsko skladište od 8.000 MWh također je značajno, ali baterija ne proizvodi novu energiju. Ona energiju premješta iz jednog razdoblja u drugo. Pojednostavljeno, 8.000 MWh može pokrivati 1 GW opterećenja oko osam sati ili 800 MW oko deset sati, prije uračunavanja tehničkih ograničenja i gubitaka.
Zato tvrdnja o potpuno obnovljivoj opskrbi mora biti potkrijepljena konkretnim ugovorima. Javnost bi morala znati koliko energije dolazi iz vlastite solarne elektrane, koliko iz novih hrvatskih obnovljivih izvora, koliko iz dugoročnih ugovora o kupnji električne energije, koliko iz jamstava podrijetla, koliko iz uvoza, a koliko iz rezervnih kapaciteta.
Ako projekt doista dovede novu proizvodnju, skladištenje i prijenosnu infrastrukturu, može imati pozitivan učinak. Ako samo preusmjeri postojeću zelenu energiju prema jednom velikom potrošaču, tada bi tvrdnja o zelenoj opskrbi bila znatno slabija.
Hoće li građanima rasti cijena struje?
Kratak odgovor je: ne mora automatski, ali rizik postoji. Najveći rizik nije nužno sama cijena energije, nego mrežarina i troškovi infrastrukture.
Račun za struju ne sastoji se samo od cijene električne energije. Kućanstva plaćaju i prijenos, distribuciju te druge propisane stavke. Ako se zbog velikog potrošača moraju graditi nova mrežna pojačanja, ključno je pitanje tko ih plaća.
Ako Pantheon AI sam financira priključak, trafostanice, dalekovode, dodatne obnovljive izvore, baterije i potrebne rezerve, rizik za račune građana može biti ograničen. Ako se, međutim, dio mrežnih pojačanja vodi kao opće ulaganje operatora sustava, ili ako novi veliki potrošač poveća potrebu za uvozom i rezervama, dio troškova mogao bi se preliti na širi sustav.
Zato nije dovoljno reći da projekt donosi radna mjesta. Potrebno je jasno reći hoće li svi specifični troškovi priključenja i pojačanja mreže biti plaćeni izravno od investitora ili će dio završiti u reguliranim tarifama koje plaćaju svi korisnici.
Iskustvo Irske pokazuje zašto je oprez opravdan. Tamo su podatkovni centri u 2024. trošili 22 posto mjerene električne energije u zemlji, više od urbanih kućanstava. Hrvatska nije Irska i scenarij se ne može mehanički preslikati, ali primjer pokazuje da podatkovni centri u manjim elektroenergetskim sustavima vrlo brzo mogu postati sistemsko pitanje.
Voda je druga velika nepoznanica
Nakon struje, najveća otvorena tema je voda. AI podatkovni centri proizvode golemu količinu topline, a način hlađenja određuje koliko će projekt trošiti vode i energije.
Hlađenje može biti zračno, evaporativno, zatvorenim vodenim krugovima, izravnim hlađenjem čipova ili kombinirano s oporabom otpadne topline. Svaka tehnologija ima drukčije posljedice za okoliš, potrošnju vode, potrošnju električne energije i trošak.
Bez javno objavljenog WUE-a, odnosno pokazatelja potrošnje vode po jedinici potrošene energije, nije moguće ozbiljno procijeniti vodni učinak projekta. Ako se uzme samo najavljenih 800 MW IT opterećenja, godišnja IT potrošnja iznosila bi oko 7 milijardi kWh. Svakih 0,1 litara po kWh značilo bi približno 700.000 kubičnih metara vode godišnje. Kod 0,5 litara po kWh to bi bilo oko 3,5 milijuna kubičnih metara, a kod 1,0 litara po kWh oko 7 milijuna kubičnih metara godišnje.
To nije tvrdnja da će Pantheon AI toliko trošiti. To je pokazatelj razmjera i razlog zbog kojeg javnost mora dobiti konkretne podatke: izvor vode, maksimalnu dnevnu i godišnju potrošnju, udio reciklirane ili nepitke vode, ograničenja u sušnim razdobljima i sustav neovisnog nadzora.
Topusko ima dugu lječilišnu tradiciju i poznate geotermalne izvore. No postojanje termalne vode ne znači automatski da je ona prikladna, dopuštena ili održiva za hlađenje podatkovnog centra. Vodni režim mora biti predmet posebne analize jer se može preklapati s turizmom, lječilištem, komunalnom infrastrukturom, poljoprivredom i lokalnim ekosustavima.
Okoliš: javnost mora vidjeti dokumente
Tvrdnja da projekt neće štetiti prirodi može biti cilj investitora, ali ne smije se tretirati kao dokazana činjenica dok javnost ne vidi studiju utjecaja na okoliš i sve prateće dokumente.
Za projekt ovakve veličine okolišna procjena ne može se svesti samo na zgradu podatkovnog centra. Mora obuhvatiti zemljište, vodu, buku, promet, toplinsko opterećenje, kemikalije u rashladnim sustavima, baterijska skladišta, rezervne izvore energije, dalekovode, trafostanice i kumulativne učinke nove proizvodnje energije.
Europska komisija već upozorava da podatkovni centri zbog digitalizacije i umjetne inteligencije brzo rastu, a njihova potražnja za energijom, rashladnom vodom i dekarboniziranom opskrbom postaje sve važnije regulatorno pitanje. Zato bi Hrvatska u ovom slučaju trebala tražiti javno objavljivanje ključnih energetskih, vodnih i okolišnih pokazatelja, barem u agregiranom obliku.
Što Hrvatska može dobiti?
Pantheon AI ne treba unaprijed odbaciti. Ako se projekt dobro ugovori, Hrvatska može dobiti novu prijenosnu infrastrukturu, snažniji elektroenergetski čvor, razvoj lokalnih tehničkih kadrova, porezne prihode, modernizaciju Sisačko-moslavačke županije i pozicioniranje u europskoj AI infrastrukturi.
Posebno bi važan mogao biti učinak na domaću elektroindustriju i inženjerski sektor. U projektu se spominju Končar, Dalekovod Projekt, Parsec Lab i drugi domaći stručnjaci, što bi moglo otvoriti prostor za znanje, reference i nove poslove u području energetike, infrastrukture i podatkovnih centara.
Lokalno, najavljene prakse, stipendije i suradnja s tehničkim školama mogu imati stvaran učinak ako budu ugovorno definirane, mjerljive i dugoročne. Sisačko-moslavačka županija treba razvojne projekte koji nisu samo obnova nakon potresa, nego nova gospodarska baza.
No ekonomska korist mora se mjeriti prema potrošenom megavatsatu, zauzetom prostoru i javnom riziku. Projekt od 1 GW može biti razvojni skok samo ako privatni investitor pošteno plaća energiju, vodu, mrežu, priključke, naknade i poreze, a lokalna zajednica dobije trajne i mjerljive koristi.
Što mora biti uvjet prije dozvola?
Prvi uvjet trebala bi biti energetska dodatnost. Investitor mora dokazati da projekt ne počiva samo na kupnji zelenih certifikata, nego na stvarnom ulasku nove proizvodnje, skladištenja i fleksibilnosti u sustav.
Drugi uvjet je financijsko ograđivanje troškova mreže. Priključak, trafostanice, dalekovodi, posebne rezerve i tehnička pojačanja koja služe projektu ne smiju se nejasno prebaciti na račune građana.
Treći uvjet je javni vodni plan. On mora sadržavati WUE, izvor vode, maksimalnu dnevnu i godišnju potrošnju, udio reciklirane ili nepitke vode, režim rada u sušnim razdobljima i neovisni monitoring.
Četvrti uvjet je objavljena studija utjecaja na okoliš, uključujući sve prateće objekte, a ne samo zgradu podatkovnog centra. Peti uvjet je lokalni ugovor o koristi: škole, stipendije, stanovanje, promet, komunalna infrastruktura, oporaba otpadne topline i jasni lokalni prihodi.
Šesti uvjet je potpuna transparentnost javnog rizika. Hrvatska javnost treba znati dobiva li investitor porezne olakšice, povlaštenu cijenu zemljišta, povlašteno priključenje, državna jamstva, ubrzane procedure ili iznimke od pravila.
Zaključak: projekt se ne smije slaviti prije brojki
AI podatkovni centar u Topuskom mogao bi biti najveća hrvatska investicija i važan tehnološki iskorak. Ali mogao bi postati i test koji će pokazati zna li Hrvatska ugovarati velike infrastrukturne projekte u javnom interesu.
U sadašnjoj fazi javnost vidi impresivnu investicijsku najavu, nekoliko snažnih izjava i okvirne tehničke parametre. Ne vidi konačne ugovore, energetsku bilancu, vodni model, ugovor o priključenju, okolišnu studiju ni mehanizam zaštite građana od mogućeg rasta mrežnih troškova.
Zato je zdrava skepsa opravdana. Ne zato što je AI podatkovni centar sam po sebi loš, nego zato što je potrošač od 1 GW prevelik da bi se o njemu govorilo samo kroz radna mjesta, reputaciju i “investiciju stoljeća”. Hrvatska od Pantheon AI-ja može dobiti ozbiljnu korist samo ako se projekt ugovori tako da privatni investitor nosi privatne troškove, a javnost dobije mjerljive koristi.
Vezane vijesti
