Zašto američko gospodarstvo i dalje nadmašuje očekivanja

Američko gospodarstvo i dalje raste unatoč nizu globalnih šokova koji su posljednjih godina opteretili razvijeni svijet. BBC Business piše da su Trumpove široke carine poremetile globalnu trgovinu, masovne deportacije mijenjaju tržišta rada, a sukob na Bliskom istoku podiže cijene nafte, no gospodarstvo SAD-a nastavlja rasti stabilnim tempom.

Mnogi su ekonomisti očekivali da će ti pritisci snažno pogoditi SAD, no to se nije dogodilo. Inflacija je u pojedinim razdobljima ostala tvrdoglava, ali kombinacija slaba rasta i uporno rastućih cijena koju su mnogi predviđali nije se ostvarila. Joe Brusuelas, glavni ekonomist u RSM-u, tvrdi da je upravo trgovinski rat postao najjači dokaz otpornosti američkog gospodarstva. Kaže da su carine i mjere prema trgovini i imigraciji koje je nametnula Trumpova administracija “vjerojatno najbolji primjer temeljne dinamičnosti američkog gospodarstva”.

Brusuelas navodi da američke tvrtke nisu prihvatile niže marže kada su se suočile s iznenadnim porezom na strane komponente, nego su pojačale ulaganja. Prema njegovim riječima, kapitalna ulaganja sada čine 13,9% američkog BDP-a, što bi, s obzirom na kombinaciju šokova koje gospodarstvo apsorbira, trebalo usporavati, ali se to ne događa. Umjesto toga, dio pritiska nadoknađen je znatnim rastom produktivnosti, a šire američko gospodarstvo i dalje raste oko 2% na anualiziranoj razini.

Energetska tržišta daju dodatno objašnjenje. Sukob na Bliskom istoku podigao je cijene nafte, što je povijesno predstavljalo velik rizik za američki rast. No, kako BBC Business navodi, škriljčeva revolucija bitno je promijenila izloženost SAD-a energetskim šokovima. Tijekom posljednja dva desetljeća SAD je postao jedan od najvećih svjetskih proizvođača nafte i plina, dok su poduzeća postupno smanjivala oslanjanje na naftu. Brusuelas kaže da je razvoj frackinga od ranih 2000-ih, zajedno s razvojem alternativnih goriva, stvorio uvjete u kojima je doprinos nafte BDP-u po jedinici pao za polovicu u posljednjih 50 godina.

Usporedba s Europom pokazuje drugačiji pristup. Dok se SAD oslanja na fleksibilnost, fracking i tržišno formiranje cijena, Europa se više oslanja na dugoročne ugovore i međusobno povezane opskrbne mreže radi energetske sigurnosti. Takav pristup ostavio je mnoge zemlje izloženima nakon prekida isporuka ruskog plina poslije invazije na Ukrajinu, a napetosti na Bliskom istoku tu ranjivost i dalje održavaju. Rebecca Christie iz briselskog think tanka Bruegel kaže da razlika nije samo u politici, nego i u odnosu prema riziku: Amerikanci su, kako kaže, više orijentirani na rješenja i spremniji preuzeti kratkoročni rizik radi dugoročne prednosti, dok je Europa kulturno opreznija prema riziku.

Razlike se vide i u načinu financiranja tvrtki i organizaciji mirovinskih sustava. Christie navodi da se u velikom dijelu Europe tvrtke oslanjaju na bankovne kredite, a radničke mirovine često su vezane uz zajamčene policu osiguranja koje ograničavaju i gubitke i dobitke. U SAD-u tvrtke mogu lakše posegnuti za investitorima i burzom, a ta fleksibilnost, unatoč oscilacijama, daje američkim tvrtkama prednost pred državom poduprtim europskim modelima. Christie ipak upozorava da makroekonomska otpornost može prikriti stvarne probleme ispod površine, posebno u zemlji s velikom nejednakošću, sporijim stvaranjem novih radnih mjesta i skupljim stanovanjem. Dodaje i da bi, ako dođe do ozbiljne krize zapošljavanja, ni dolar ni relativno stabilne banke ne bi bili dovoljni za zaštitu gospodarstva.