U Mostaru predstavljena Neretvanska deklaracija za mir i ravnopravnost

U Mostaru je predstavljena Neretvanska deklaracija za mir i ravnopravnost, dokument koji su njegovi autori opisali kao odgovor na, kako navode, rastuće izazove koji ugrožavaju mir, sigurnost i međunacionalno povjerenje u Hercegovini. U priopćenju se tvrdi da je deklaraciju inicirala i podržala široka zajednica intelektualaca, akademskih djelatnika, vjerskih čelnika, kulturnih i sportskih radnika te gospodarstvenika iz Hercegovine.

Dokument je sastavljen od deset točaka, a među naglascima su očuvanje multietničkog karaktera Mostara i Hercegovine, odbacivanje ekskluzivizma, odgovornost prema mladima i poziv na politike koje bi spriječile odlazak obrazovanih generacija. Autori također ističu ravnopravnost, otpor podjelama i odbacivanje projekata koji, prema njihovim riječima, žele ozakoniti faktičku podjelu grada. U tekstu se poziva i na očuvanje suvereniteta i ravnopravnosti Bošnjaka u političkim procesima te na suradnju na temelju, kako stoji, univerzalnih vrijednosti mira i ravnopravnosti.

U deklaraciji se Mostar i Hercegovina opisuju kao simbol multietničkog života u Bosni i Hercegovini. Navodi se da je zajedništvo teško narušeno tijekom ratnih razaranja devedesetih, ali da nije potpuno nestalo te da su građani Mostara svojom energijom i trudom pridonijeli obnovi duha kozmopolitizma i očuvanju raznolikosti. Dokument pritom odbacuje ideju da bilo koji narod ili religija mogu prisvojiti Mostar ili Hercegovinu kao ekskluzivan prostor.

Posebno je izdvojen poziv na politiku koja bi mladima pružila nadu i zaustavila njihov odlazak iz zemlje. U tekstu se navodi da mladi žele živjeti u miru, ali da ih, prema ocjeni autora deklaracije, neodgovorne politike potiskuju u inozemstvo. Uz to se traži hitan odgovor na, kako se navodi, gubitak obrazovanih i talentiranih generacija.

U dijelu posvećenom političkom položaju Bošnjaka u Hercegovini, deklaracija poručuje da poštuju pravo svakog naroda na identitet, ali se protive zloupotrebi tog prava radi političke dominacije. Istodobno se odbacuju projekti koji bi, prema navodima dokumenta, legalizirali faktičku podjelu Mostara. Autori podsjećaju i na iskustvo obrane grada tijekom opsade 1993. i 1994. godine, ističući potrebu za jedinstvenim političkim i društvenim blokom koji bi nadilazio stranačke i osobne interese.

Deklaracija se nadovezuje i na ranije dokumente iz Hercegovine, među kojima se spominju Rezolucija Muslimana Hercegovine iz 1992., Deklaracija Bošnjaka muslimana Hercegovine iz 1994., Mostarska rezolucija iz 2012. te Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku iz 2016. Organizatori tvrde da svi ti dokumenti nose istu nit otpora podjelama i inzistiranja na ravnopravnosti naroda i građana. U završnom dijelu poručuju da Neretvanska deklaracija za mir i ravnopravnost nastavlja taj kontinuitet i predstavlja poziv na miroljubivu koegzistenciju i izgradnju Mostara kao grada svih njegovih ljudi.