Preživjeli svjedok genocida u Srebrenici i predstavnik Memorijalnog centra Srebrenica Hasan Hasanović obratio se danas u Ujedinjenim nacijama povodom obilježavanja Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Govoreći pred okupljenima, podsjetio je da je prije 31 godinu bio 19-godišnjak zarobljen u području koje su Ujedinjene nacije proglasile „sigurnim područjem”.
Hasanović je kazao da je prije rata živio jednostavnim životom u selu u blizini Srebrenice, da je sa svojim bratom blizancem Huseinom pješačio u školu i da su dijelili djetinjstvo, snove i nade za budućnost. Prisjetio se i da je, kada je sukob počeo, njegova porodica postala izbjeglica u vlastitoj zemlji te da su sigurnost tražili u Srebrenici zajedno s desetinama hiljada drugih. „Ali Srebrenica nije bila sigurna”, rekao je.
U svom obraćanju podsjetio je i na višegodišnji život pod opsadom, uz glad, granatiranje, bolesti i stalni strah. Naveo je da su nakon proglašenja Srebrenice sigurnim područjem 1993. godine vjerovali da ih svijet nije napustio, ali da se u julu 1995. „sigurna zona raspala”. Kako je rekao, više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka sistematski je ubijeno, dok su hiljade žena, djece i starijih osoba prisilno protjerane.
Hasanović je rekao da je imao devetnaest godina kada se pridružio koloni muškaraca i dječaka koji su pokušavali doći do slobodne teritorije kroz šume, te da su on, otac i brat blizanac krenuli zajedno, a da su razdvojeni u roku od nekoliko sati. „To je bio posljednji put da sam ih ikoga vidio živog”, naveo je. Dodao je da je danima hodao kroz šume pune zasjeda, artiljerijskih napada, pogubljenja i patnje, te da je preživio, ali da njegov otac i brat blizanac nisu.
Istakao je da je godinama kasnije, nakon što su njihovi posmrtni ostaci pronađeni u masovnim grobnicama, oca i brata sahranio vlastitim rukama. „Nijedan brat ne bi trebao sahraniti svog blizanca. Nijedan sin ne bi trebao sahraniti svog oca nakon što je tražio njegove posmrtne ostatke u masovnim grobnicama”, rekao je, dodajući da danas govori u ime svih onih kojima je uskraćena prilika da ispričaju svoje priče.
Govoreći o svom radu u Memorijalnom centru Srebrenica, Hasanović je rekao da je misija te institucije čuvanje istine o genocidu kroz svjedočenja preživjelih, istraživanja, edukaciju i sjećanje. Naglasio je da je svako svjedočanstvo važno jer ljudsku priču štiti od svođenja na statistiku, te da je to odgovor na poricanje i zaborav. Također je rekao da su činjenice o genocidu u Srebrenici utvrđene van svake sumnje i podsjetio na presude međunarodnih sudova, uključujući Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde.
U završnom dijelu obraćanja poručio je da poricanje nije samo pitanje prošlosti, nego i budućnosti, jer nastoji izbrisati istinu i potkopati odgovornost. Zato je, rekao je, sjećanje važno i nije ostajanje zarobljeno u prošlosti, nego zaštita budućnosti. Pozvao je međunarodnu zajednicu da nastavi podržavati obrazovanje, sjećanje i borbu protiv poricanja genocida, da sasluša preživjele dok su još živi, zaštiti historijsku istinu i podrži institucije koje čuvaju sjećanje.
Hasanović je poručio i da žrtve genocida nisu bile samo brojke, nego očevi i majke, sinovi i kćeri, braća i sestre, kao i studenti, nastavnici, radnici, muzičari, sportisti i sanjari. Naveo je da njihovi životi i priče imaju važnost, te da je odgovornost da ih se sjećamo jednako važna. Na kraju je rekao da se Bošnjaci koji su se vratili u Srebrenicu i istočnu Bosnu i dalje ne osjećaju sigurno u potpunosti, uz suočavanje s diskriminacijom i isključenošću, te zaključio da je zajedničko sjećanje način da se brani istina i odaje počast žrtvama genocida u Srebrenici.
Vezane vijesti
