Putovanja

Kad luksuzni bijeg u divljinu pođe po zlu: sve više putnika ne podnosi tišinu, životinje i nedostatak udobnosti

13:30, 6.04.2026.
Kad luksuzni bijeg u divljinu pođe po zlu: sve više putnika ne podnosi tišinu, životinje i nedostatak udobnosti

Foto: Husain Alfraid / Wikimedia Commons (CC BY-SA 3.0)

U svijetu putovanja raste nova želja: bijeg od ekrana, buke i prenapučene svakodnevice prema udaljenim mjestima, otočićima bez infrastrukture i boravcima u prirodi koji obećavaju mir, prostor i “isključivanje”. No upravo ondje, na lokacijama koje se prodaju kao najčišći oblik odmora, sve češće dolazi do neočekivanog sudara između očekivanja i stvarnosti. Putnici koji su spremni platiti za iskustvo off-grid odmora ponekad otkriju da im je priroda – previše prirodna.

Jedan od najupečatljivijih primjera dolazi s programa Desert Island Survival, u kojem su se gosti dobrovoljno i uz plaćanje pristali na tjedan dana izolacije na nenaseljenom tropskom otoku, s tek nožem, ribarskom strunom i malom skupinom suputnika. Ipak, nakon samo 24 sata grupa je u pijesku ispisala SOS i zatražila spašavanje. To je postalo simbolom šire pojave: sve je više putnika koji žele avanturu u divljini, ali nisu spremni za njezine stvarne uvjete.

Primjeri nezadovoljstva pristižu iz različitih dijelova svijeta. Jedna gošća na Sejšelima smetale su joj ptice koje su je budile ujutro. Drugu je u Maldivima izbacivala iz sna zvučna kulisa valova jer joj je njezin nadvodni bungalov bio “preblizu oceanu”. U jednom kampu u kenijskom rezervatu za divlje životinje gost je, prema riječima organizatora, prigovorio i zbog toga što se nilski konj okrznuo o šator. Ono što bi za mnoge bilo uzbudljivo, za te je goste postalo previše.

Slične se pritužbe bilježe i na drugim udaljenim lokacijama. U Skog Aurora Igloosu u Kalixu u švedskoj Laponiji jedan je gost primijetio da je tišina bila toliko potpuna da mu je gotovo “zujalo” u ušima. Osnivačica Lea Pierrefitte objasnila je da su neki gosti toliko naviknuti na tihu pozadinsku buku grada da ih upravo odsutnost zvuka na početku drži budnima. Na jednom od luksuznih tajlandskih odmarališta Nomadic Resorta, smještenom u primarnoj šumi s pogledom na Tajlandski zaljev, goste su noću toliko uznemiravale žabe da su od osoblja tražili da ih idu skupljati – i to u resortu poznatom po biophilic i održivom pristupu.

Ovaj raskorak između ideje odmora u prirodi i stvarnog iskustva nije izoliran slučaj, nego dio većeg trenda. U ovogodišnjim izvješćima o putovanjima sve se jače ističe off-grid putovanje, a čini se da će se taj kontrast samo produbljivati tijekom 2026. Virtuoso u svom izvješću za 2026. kao ključan trend navodi “prostor i spokoj”, dok Vogue Business disconnection opisuje kao novi luksuz. Prema navodima iz industrije, A’Aru Collective je tijekom posljednje godine zabilježio dvostruko veću potražnju za boravcima na udaljenim otocima.

Tom Williams, osnivač Desert Island Survivala, smatra da je dio problema u tome što ljudi više nisu naviknuti na nelagodu. “Nikada nismo živjeli u lakšim, udobnijim vremenima”, rekao je, dodajući da je cijena tog komfora i naša smanjena sposobnost nošenja s nedaćama. Ipak, ističe da onima koji uspiju prebroditi prvi šok takva iskustva mogu donijeti i stvarnu vrijednost – od jačanja samopouzdanja i otpornosti do rušenja ograničavajućih uvjerenja te stjecanja šire perspektive i zahvalnosti.

Louis Thompson, osnivač i glavni izvršni direktor Nomadic Resorta, slaže se da su mnogi putnici naviknuti na strogo kontrolirana okruženja, pa ih priroda “u sirovom obliku” može iznenaditi. Kako kaže, većina ljudi živi u steriliziranim, klimatiziranim prostorima i može spavati uz konstantnu buku prometa i sirena, ali ih prirodni zvukovi ponekad iznenade. Dodaje i da su neka djeca u njihovim resortima doslovno izgubila sposobnost ili volju za igrom na otvorenom i za uvažavanje prirode, jer im ona ne nudi dovoljno distrakcije i ne znaju što bi sa sobom.

U pozadini svega ostaje jednostavno pitanje: putujemo li zaista prema udaljenim destinacijama zato što želimo prirodu i tišinu, ili zato što želimo vidjeti sebe na određeni način – i biti viđeni kao ljudi koji biraju “autentičnost”, izolaciju i luksuz bez filtera? Kako pokazuje sve veći broj pritužbi iz najekskluzivnijih utočišta u prirodi, odgovor je možda složeniji nego što se čini. Bijeg od civilizacije postao je traženi proizvod, ali stvarni susret s divljinom i dalje zna biti previše za one koji su navikli na potpuno kontroliran komfor.