98-godišnji ‘Anđeo Route 66’ i dalje dočekuje putnike u Seligmanu, mjestu koje je pomogao spasiti

Na prašnjavom dijelu sjeverne Arizone, oko sat vremena zapadno od Flagstaffa, i danas se svako jutro pali neonski sjaj trgovine Angel and Vilma Delgadillo's Original Route 66 Gift Shop. Ondje 98-godišnji Angel Delgadillo dočekuje posjetitelje koji stižu autobusima i automobilima, s rukovanjem i osmijehom koji je postao jednako prepoznatljiv kao i suveniri s motivima Route 66 na policama.

Trgovina je ujedno i mjesto s njegovom malom brijačnicom na ulazu, gdje stoji stara brijačka stolica iz očeva salona. Zidovi su prekriveni posjetnicama muškaraca koje je Delgadillo šišao i brijao tijekom 75 godina rada. U Seligmanu, gradiću u kojem je odrastao, ta prostorija danas djeluje kao mala kronika jednog doba i podsjetnik na vrijeme kada je američka putovanja definirao sporiji ritam, a ne autoceste i žurba.

Delgadillo je rođen 1927. i odrastao u vrijeme kada je gospodarstvo Seligmana počivalo na željeznici Santa Fe. Njegovi su roditelji iz Meksika stigli desetak godina ranije i 1922. otvorili pool hall i brijačnicu. Route 66, prozvana “Mother Road”, uspostavljena je 1926. kao dio prvog saveznog sustava autocesta u SAD-u, povezivala je Chicago i Los Angeles te je duljinom od više od 3940 kilometara prolazila kroz Illinois, Missouri, Oklahoma, Texas, New Mexico, Arizonu i Kaliforniju. Tijekom Dust Bowla na njoj je prema zapadu stiglo više od 250.000 ljudi, a s vremenom je postala jedna od najpoznatijih američkih cestovnih ruta.

Kad se Delgadillo vratio iz školovanja za brijača i preuzeo očev salon, Route 66 je bila u punom zamahu, a kroz mjesto je prolazilo oko 9000 automobila dnevno. Njegov brat Juan otvorio je sada već znameniti Delgadillo's Snow Cap pokraj salona, dok je drugi brat Joe vodio garažu i benzinsku postaju preko puta. No krajem 1950-ih počele su je mijenjati brze višetračne ceste, a do 1970-ih velik dio Route 66 već je bio zamijenjen novim sustavom autocesta. U Seligmanu je to posebno osjetila lokalna zajednica: kada je 1978. otvorena dionica autoceste između Kingmana i Ash Forka, promet je iznenada stao, a grad je gotovo preko noći ostao bez posla koji mu je donosio prolazni promet.

Još je teže bilo nakon što je Interstate 40 otvoren samo dvije milje južno od Seligmana. Na novoj dionici prema Flagstaffu postojala je tek jedna oznaka za Seligman, i to nakon Ash Forka, gdje su vozači već mogli stati i natočiti gorivo. Angel i njegov brat Juan tražili su više prometnih znakova, ali ni to nije zaustavilo pad. Obitelj je ostala u mjestu, iako posao više nije mogao nositi isti ritam života. Route 66 je službeno izbrisana iz američkog sustava autocesta 1985., a Seligman je bio među mjestima koja su najviše osjetila posljedice.

Preokret je došao iz nostalgije putnika koji su i dalje svraćali u Delgadillov salon i brijačnicu, govoreći o sjećanjima na obiteljska putovanja starom cestom. Delgadillo je shvatio da ljudi ne traže samo put, nego i “Ameriku od jučer”. Zbog toga je sa suprugom Vilmom počeo obilaziti poslovne subjekte duž stare trase prema Kingmanu i tražiti podršku za očuvanje ceste. Godine 1987. osnovana je Historic Route 66 Association of Arizona, a ubrzo je pokrenuta i kampanja dopisivanja koja je uvjerila saveznu državu da dio od Seligmana do Kingmana proglasi “Historic Route 66”. Kasnije su dodani i drugi dijelovi, pa je nastala najduža očuvana neprekinuta dionica Route 66 u SAD-u, duga 159 milja.

Danas je Route 66 postala destinacija na listama želja putnika iz SAD-a i svijeta, a stotine motela, restorana, benzinskih postaja i neonskih znakova završile su na popisu povijesno zaštićenih mjesta. Seligman je ponovno dobio vidljivost, a Delgadillo je zbog svoje uloge u obnovi interesa za “Mother Road” dobio nadimke “Otac Mother Roada” i “Anđeo Route 66”. U godini kada se obilježava stoti rođendan ove ceste, njegova trgovina i brijačnica i dalje ostaju mjesto gdje se povijest ne promatra izdaleka, nego se dočekuje na vratima uz stisak ruke.