Stanovnici Jemena strahuju od posljedica nakon što su hutisti ušli u rat između Irana i Izraela

U skučenoj prodavaonici sladoleda Yasera u Sani, u prostoru od tek tri puta tri metra, tri hladnjaka stoje nagurana jedan uz drugi i čuvaju zaleđenu robu koja 45-godišnjaku omogućuje da uzdržava svoju peteročlanu obitelj. Posao mu ne donosi mnogo, ali mu zasad osigurava dovoljno da ne mora ovisiti ni o kome drugome. Upravo zato ga svaka nova nestabilnost u zemlji odmah pogađa na najosjetljivijem mjestu: ako cijene porastu ili ljudi počnu manje trošiti, njegova će egzistencija biti ugrožena.

Zbog toga je Yasser s velikom nelagodom pratio vijest da su se hutistički pobunjenici, koji kontroliraju Sanu, uključili u američko-izraelski rat protiv Irana. Njihov ulazak u širi regionalni sukob u gradu je izazvao strah da bi se posljedice mogle vrlo brzo preliti na svakodnevni život stanovnika, koji ionako žive pod velikim ekonomskim pritiskom. „Kraj sukoba je nepredvidljiv”, rekao je Yasser. „Onog trenutka kada Izrael počne svoj vojni odgovor na hutiste, izgubit ćemo malo utjehe koju danas imamo. Strah, poskupljenja i nestašice goriva ugušit će nas.”

Hutisti su 28. ožujka objavili svoj prvi napad na Izrael u znak potpore Iranu, poručivši da će njihovi udari „trajati sve dok se ne postignu proglašeni ciljevi”. No napadi su zasad bili ograničeni i izraelska ih je obrana presrela. Za sada hutisti nisu ponovno napali brodove u Crvenom moru, što su ranije činili tijekom regionalnih napetosti. Ipak, i ovako ograničen ulazak u rat dovoljan je da u Sani raste bojazan od novih udara, posebno zato što se stanovnici dobro sjećaju posljedica prethodnih eskalacija.

Strah nije bez temelja. Izrael je više puta gađao Jemen 2024. i 2025. godine, a očekuje se da bi se takvi napadi mogli nastaviti ako dođe do nove spirale odmazde. Svaki takav udar mogao bi pokrenuti nova raseljavanja stanovništva, nestašice goriva i dodatnu inflaciju, u zemlji koja je već duboko pogođena ratom i gospodarskim slomom.

Ujedinjeni narodi upozorili su da eskalacija sukoba u širem području već sada prijeti dodatnim pogoršanjem ionako teške gospodarske situacije u Jemenu. Osim što bi mogla produbiti humanitarnu katastrofu, nova regionalna kriza mogla bi potaknuti i obnavljanje velikih oružanih sukoba unutar samog Jemena te prekinuti ključne humanitarne i komercijalne lance opskrbe.

Za ljude poput Yasera to nisu apstraktna upozorenja nego vrlo stvarna prijetnja. U gradu u kojem se već sve mjeri prema cijeni goriva, hrane i prijevoza, i najmanji poremećaj može značiti da će obitelji morati rezati troškove, trgovci izgubiti mušterije, a svakodnevni život postati još teži. Zato se u Sani sada ne govori samo o politici i ratu, nego o tome hoće li se još jedan val nasilja preliti na život običnih ljudi koji već žive na rubu.