Zagrebačka burza od 1907. do danas: od zatvaranja u socijalizmu do oporavka nakon kriza

Zagrebačka burza obilježila je 15. lipnja 1907. početak rada i kroz više od stoljeća pratila političke i ekonomske promjene na ovim prostorima. U vrijeme osnutka djelovala je u ograničenim okvirima, jer su glavni financijski centri Austro-Ugarske bili u Beču i Budimpešti, dok je zagrebačko tržište kapitala tek tražilo vlastitu ulogu.

Nakon 1918. središte odlučivanja preselilo se u Beograd, pa je burza nastavila postojati, ali bez stvarnog utjecaja i autonomije. Pravi prekid uslijedio je 1945., kada je burza zatvorena jer je proglašena špekulantskom institucijom koja nema mjesto u socijalističkom društvu. Gotovo pola stoljeća tržište kapitala u Hrvatskoj praktički nije postojalo, bez tržišta, investitora i kulture ulaganja.

Obnova krajem 80-ih i početkom 90-ih označila je povratak tržišta kapitala. Inicijativa iz 1989. rezultirala je upisom u Sudski registar 1991. na temelju beogradskog odobrenja jugoslavenske Komisije za hartije od vrednosti, a već 1992. počele su prve kotacije i transakcije. Među prvim vrijednosnicama bile su obveznice Arenaturista i Jadranke te dionice Elcona, dok je prva transakcija obavljena 30. ožujka 1992. obveznicama Jadranke iz Malog Lošinja.

Taj povratak burze bio je i ulazak u sasvim novi financijski okvir. Generacije koje su desetljećima živjele u planskoj ekonomiji odjednom su se suočile s tržištem kapitala koje je tražilo znanje, procjenu rizika i povjerenje u sustav koji se tek gradio. Zagrebačka burza tako nije bila samo mjesto trgovanja, nego i svojevrsna škola kapitalizma.

Početkom 2000-ih uslijedilo je razdoblje snažnog rasta. Sve veći broj građana ulazio je na tržište, dionice su rasle, a stvarao se dojam da je zarada brza i gotovo zajamčena. Potom je pukao nekretninski balon, a potonuće Njujorške burze prelilo se i na Zagrebačku. CROBEX je 2008. godinu završio s padom od 67 posto, a od povijesnog vrhunca iz listopada 2007. do dna u ožujku 2009. izgubio je više od tri četvrtine vrijednosti.

Godine 2008. vrijednost svih dionica, odnosno kapitalizacija, pala je za 210,2 milijarde kuna, odnosno 27,9 milijardi eura. U isto vrijeme, brojni ulagači dizali su margin-kredite i za njih zalagali dionice. Kako je vrijednost portfelja padala ispod iznosa kredita, banke su aktivirale margin call i tražile uplatu novca ili doregistraciju novih dionica kako ne bi morale prodavati založene dionice.

Nakon tog sloma uslijedilo je dugo razdoblje stagnacije. Promet na burzi pao je, interes investitora oslabio, a Zagrebačka burza svela se na znatno skromniju razinu aktivnosti nego u godinama prije krize. Burzovni indeks CROBEX nakon pandemije se stalno oporavlja, ali je i dalje oko 20 posto niži od povijesnog maksimuma od 5392 boda, zabilježenog u listopadu 2007. Istodobno, obujam prometa lani je bio tek oko 10 posto rekordnih 8,8 milijardi eura iz 2007.

Priča Zagrebačke burze pritom ostaje priča o diskontinuitetima, pokušajima i pogreškama, ali i o prilagodbi sustavu koji nije nastao organski, nego naglo i pod pritiskom promjena. U tom okviru burza je od zatvorene institucije iz socijalističkog razdoblja postala tržište koje je prošlo kroz snažan rast, teški pad i postupni oporavak koji se i dalje odvija.