Zašto mozak i tijelo teško prate tempo 21. stoljeća: istraživanje govori o evolucijskom neskladu

Prema istraživanju naučnika iz Singapura, objavljenom u časopisu Behavioral Sciences, ljudska vrsta je evoluirala za život u malim, bliskim zajednicama i za reakciju na neposredne, opipljive opasnosti. Savremeni čovjek danas je, međutim, izložen prenapučenim gradovima, neprekidnoj digitalnoj povezanosti i stalnim pritiscima koji stvaraju osjećaj takmičenja. Taj raskorak između načina na koji su se um i tijelo razvijali i uslova savremenog života znanstvenici opisuju kao evolucijski nesklad.

Sarah Chan, psihologinja za životnu sredinu s Univerziteta za tehnologiju i dizajn u Singapuru (SUTD), navela je da se stres, usamljenost i anksioznost često tretiraju kao lični problemi ili posljedica životnog stila, ali da mogu biti i odraz nesklada između okruženja u kojem ljudi žive i uslova za koje su se njihovi umovi i tijela razvijali. Istraživači ističu da su instinkti oblikovani stotinama tisuća godina evolucije, dok moderno okruženje postoji tek nekoliko stoljeća.

U radu se naglašava i pritisak konstantnog poređenja. Dok je ranije bilo lako razumjeti vlastiti položaj u maloj grupi ljudi, danas se putem interneta ljudi neprekidno upoređuju s prijateljima, rođacima, poznatim ličnostima i potpunim strancima. Jose Yong, istraživač i psiholog s Univerziteta James Cook u Singapuru, rekao je da rivalstvo i takmičenje nisu novost, ali da ih moderni život čini konstantnim, zbog čega ljudi snažno reagiraju na poređenje i strah od zaostajanja čak i kada ti signali dolaze sa ekrana, a ne iz neposredne zajednice.

Autori studije opisuju i širi okvir kao stanje polikrize, u kojem se prepliću klimatske promjene, ekonomske nestabilnosti, pandemije i tehnološki potresi poput napretka umjetne inteligencije. U studiji se navodi da rastući troškovi života i ekonomska nejednakost pojačavaju osjećaj financijske i statusne nesigurnosti, što ljude može gurati ka sagorijevanju na poslu, smanjenoj spremnosti na pomaganje drugima i začaranom krugu koji produbljuje društvenu takmičarsku atmosferu.

Ranija istraživanja, kako se dodaje, također ukazuju na to da prenapučeni urbani život stvara stalni osjećaj napada u organizmu, pri čemu moderna kultura trenutno ima veći utjecaj na čovjeka od same prirodne evolucije. Zbog toga znanstvenici svoju hipotezu nazivaju Hipotezom o socijalno-evolucijskom neskladu i takmičenju, skraćeno SEMCH, i vjeruju da bi njeno razumijevanje moglo pomoći u rješavanju vodećih psiholoških problema današnjice.

Rješenja koja predlažu ne idu u smjeru odustajanja od tehnološkog napretka, nego prilagođavanja okruženja ljudskoj prirodi. U urbanom planiranju to znači gradove koji su manje zagušujući i manje opterećujući za svakodnevni život, uz uvođenje zelenih i prirodnih površina kao prvog koraka. U digitalnom prostoru aplikacije i društvene mreže, prema njihovom pristupu, trebale bi biti oblikovane tako da smanjuju, a ne podstiču osjećaj nadmetanja.

Autori studije planiraju i narednu fazu, u kojoj bi proveli terenska istraživanja kako bi testirali na koji način promjene u okruženju direktno doprinose boljem fizičkom i psihičkom zdravlju ljudi. Yong je poručio da je potrebno kreirati rješenja koja rade u korist, a ne protiv evoluirane ljudske prirode, piše Science Alert.