Finale Svjetskog prvenstva između Argentine i Španije osiguravano je uz opsežne mjere, a među njima je bilo i više od deset snajperista raspoređenih na strateškim pozicijama oko stadiona. Njihova uloga bila je dio šireg plana zaštite igrača, službenih osoba i desetina tisuća navijača.
Snajperisti su postavljeni na povišene i pažljivo odabrane lokacije kako bi imali pregled stadiona i njegove okoline te mogli brzo reagovati u slučaju ozbiljne prijetnje. Prema navodima, njihov zadatak nije bio samo nadzor terena, nego i preventivno djelovanje kroz uočavanje sumnjivih aktivnosti.
Oni nisu djelovali samostalno, nego u okviru integrisanog sigurnosnog sistema. Taj sistem je uključivao policiju, specijalne jedinice, službenike u civilu, timove za otkrivanje eksploziva, videonadzor i višestruke kontrolne punktove na ulazima u stadion.
Sve službe bile su povezane komunikacijskim sistemom kako bi u slučaju incidenta mogle koordinisano reagovati. Upotreba sile u takvim situacijama podliježe strogim zakonskim i operativnim pravilima, a smrtonosna sila predviđena je kao krajnja mjera u slučaju neposredne opasnosti po ljudske živote.
Iako većina gledalaca nije ni primijetila njihovo prisustvo, ovakve mjere standard su na najvećim sportskim događajima širom svijeta. Cilj je da utakmica prođe bez ozbiljnijih incidenata, uz maksimalnu zaštitu svih učesnika i posjetilaca.