Ustavni sud FBiH proglasio neustavnima dijelove odluke o komunalnoj naknadi u Stocu

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine utvrdio je da ključne odredbe Odluke o komunalnoj naknadi Grada Stoca nisu u skladu s Ustavom Federacije BiH. Spornim odredbama Grad je vlasnicima telekomunikacijske i elektroenergetske infrastrukture propisao mjesečne naknade za bazne stanice, odašiljače, vodove, trafostanice i druge instalacije.

Presuda broj U-31/25 donesena je 9. lipnja 2026. godine, nakon što je Kantonalni sud u Mostaru pred Ustavnim sudom otvorio pitanje ustavnosti dijela odluke koju je tadašnje Općinsko vijeće Stolac donijelo u svibnju 2019. godine. Ustavni sud nije osporio samo pojedinačnu naknadu zbog koje je postupak pokrenut, nego je utvrdio da s Ustavom nisu usklađeni članak 3., članak 5. stavak 1. točka 2. te cijeli članak 12. Odluke o komunalnoj naknadi.

Ustavno pitanje pojavilo se u upravnom sporu koji je pred Kantonalnim sudom u Mostaru pokrenuo JP Hrvatske telekomunikacije Mostar. Služba za gospodarstvo i inspekcije Općine Stolac donijela je 2019. godine rješenje kojim je HT-u Mostar, kao vlasniku odnosno korisniku podzemnih i nadzemnih instalacija na lokaciji Trgovište u naselju Prenj, određeno plaćanje komunalne naknade od 170 maraka mjesečno. Žalbu HT-a Mostar odbila je Komisija za žalbe Općine Stolac, pozivajući se na odredbu prema kojoj se za bazne stanice i telekomunikacijske odašiljače naplaćuje 170 maraka mjesečno po objektu.

HT Mostar tvrdio je da županijski Zakon o komunalnim djelatnostima nije propisao plaćanje naknade vlasnicima nadzemnih i podzemnih instalacija te da lokalna vlast ne može naplaćivati naknadu za korištenje imovine koja nije gradska komunalna infrastruktura. Ustavni sud prihvatio je ključni dio takve argumentacije. U presudi je utvrđeno da među obveznicima komunalne naknade navedenima u Zakonu o komunalnim djelatnostima HNŽ-a nema vlasnika odnosno korisnika baznih stanica, trafostanica, odašiljača te podzemnih i nadzemnih instalacija.

Zakonom je propisano da naknadu plaćaju vlasnici ili korisnici stambenih, poslovnih, proizvodnih, garažnih i drugih pomoćnih prostora te otvorenih prostora koji služe za obavljanje poslovne djelatnosti. Stolac je svojom odlukom tome dodao novu kategoriju obveznika, odnosno pravne i fizičke osobe koje gospodare sustavima instalacija, trafostanicama, baznim stanicama i odašiljačima. Ustavni sud zaključio je da je Gradsko vijeće takvu obvezu uvelo contra legem, odnosno protivno zakonu, propisujući je kao periodičnu naknadu koja se plaća svakoga mjeseca.

Osporenom odlukom naknade nisu bile propisane samo za telekomunikacijsku infrastrukturu. Mjesečni iznosi određivani su ovisno o vrsti, duljini, naponu ili snazi pojedinog objekta i instalacije. Za kilometar 400-kilovoltnog dalekovoda bila je propisana naknada od 200 maraka mjesečno, za kilometar voda napona 220 kilovolti 150 maraka, a za kilometar voda od 110 kilovolti 100 maraka. Za transformatorsko postrojenje snage 20 MVA naknada je iznosila 500 maraka mjesečno, dok su se naknade za trafostanice, ovisno o njihovoj snazi, kretale od 30 do 100 maraka po objektu.

Za kilometar telekomunikacijskog voda propisana je naknada od 50 maraka, jednako kao i za četvorni kilometar telekomunikacijske ili niskonaponske mreže. Za bazne stanice, telekomunikacijske odašiljače i telekomunikacijske objekte naplaćivalo se 170 maraka mjesečno. Isti iznosi primjenjivali su se na cijelom području Stoca, neovisno o zoni u kojoj se infrastruktura nalazila.

Ustavni sud ocijenio je da telekomunikacijska i elektroenergetska poduzeća obavljaju djelatnosti od javnog interesa koje zahtijevaju složenu infrastrukturu povezanu u jedinstvene sustave. Takvi sustavi prelaze granice gradova, županija i entiteta te su uređeni propisima na federalnoj i državnoj razini. Zbog toga ih jedinice lokalne samouprave ne mogu dodatno oporezivati bez jasnog ovlaštenja u zakonima više razine vlasti. Sud je zaključio i da sporna komunalna naknada nije bila povezana s konkretnom komunalnom uslugom koju Grad pruža obvezniku.