Umjetna inteligencija stvorila 16 novih virusa od nule, što otvara i znanstveni napredak i pitanja biosigurnosti

Znanstvenici su uz pomoć programa vještačke inteligencije stvorili nove virusne genome koji se razlikuju od bilo kojeg poznatog prirodnog virusa i ciljaju specifične domaćine. Riječ je o studiji objavljenoj u četvrtak u časopisu Science, a autori navode da je riječ o koraku koji može biti koristan za medicinski napredak, ali istovremeno otvara zabrinutost zbog moguće zloupotrebe.

Prema istraživanju, genetske sekvence iz milijuna izvora „iz svih domena života“ poslužile su kao jezička biblioteka za alat umjetne inteligencije Evo, slično načinu na koji se ChatGPT i drugi jezički modeli treniraju na velikim skupovima postojećeg tekstualnog materijala. Znanstvenici sa Univerziteta Stanford i Arc Instituta potom su pomoću vještačke inteligencije generirali hiljade kombinacija genoma u okviru za koji se pretpostavljalo da bi mogao biti domaćin ćelija bakterije E. coli.

Od tisuća generiranih genoma, istraživači su oko 300 izgradili i testirali u laboratoriji, a 16 se pokazalo održivima. Novi virusi su bakteriofagi, što znači da inficiraju bakterije, ali ne mogu utjecati na ljude. Istraživanje navodi i da je genetička biblioteka pomogla umjetnoj inteligenciji da „nauči evolucijska ograničenja“ prirodnih genoma, dok je jedan od novih virusa imao aspekt koji je opisan kao „evolucijski udaljen“.

Testovi su pokazali i da mješavina novih virusa može savladati antibakterijsku otpornost kod nekih sojeva E. coli, nešto što „uporediva mješavina prirodno dobivenih“ faga nije mogla. Autori su naveli da to „otvara put za generiranje adaptivnih i otpornih fagnih terapija protiv patogena koji se brzo razvijaju“, a studija je smještena u širi pokušaj da se odgovori na rastuću otpornost bakterija na lijekove.

Istovremeno, stručnjaci upozoravaju na sigurnosni aspekt. Liječnici iz Centra za zdravstvenu sigurnost Johns Hopkins u pratećem članku objavljenom u Scienceu napisali su da takav rad „pokreće hitna pitanja biološke sigurnosti i biosigurnosti“, te da „sposobnost sastavljanja virusnih genoma korištenjem generativne umjetne inteligencije sada postoji; upravljanje za sigurno vođenje toga ne postoji“. Istraživači su se, kako navodi rad, direktno bavili pitanjima biosigurnosti, ali autori iz Johns Hopkinsa ocjenjuju da se tim pitanjima bave namjernije nego većina programera moćnih bioloških modela vještačke inteligencije.

U članku se posebno izdvaja da se istraživanje fokusiralo na E. coli i na virusnu skupinu koja ne može utjecati na ljude, pa nije jasno koliko bi se ovaj pristup mogao prenijeti na druge viruse. Kao posebno rizično područje autori odgovora na studiju navode patogene koji zaraze eukariote, uključujući one koji mogu uzrokovati infekcije kod ljudi, životinja ili biljaka. Jordi García Ojalvo, profesor sistemske biologije na Univerzitetu Pompeu Fabra u Barceloni, rekao je za Science Media Centre da je postignuti napredak značajan, ali je istovremeno naveo da je biosigurnosni rizik ovog istraživanja manji nego kod nekih drugih alata umjetne inteligencije jer se genomi moraju testirati pojedinačno, a stopa efikasnosti je niska, sa samo 16 održivih virusa od stotina tisuća generiranih.