U BiH za posvojenje presudni zakonski uvjeti, sudski postupci i status djeteta

Posvojenje djece u Bosni i Hercegovini traje godinama jer se, uz želju potencijalnih usvojitelja, mora ispuniti niz zakonskih i sudskih uvjeta, a ključna prepreka često nije lista čekanja nego pravni status djeteta. O tome su u emisiji „Novi dan” govorile Draženka Osmanspahić, direktorica Kantonalnog centra za socijalni rad Sarajevo, i Melisa Zulović, majka dvoje usvojene i jednog biološkog djeteta.

Zulović je ispričala da su ona i suprug na usvojenje čekali osam i pol godina te da su bili prijavljeni na više različitih mjesta. Istaknula je da potencijalni usvojitelji najprije prolaze početnu obradu u nadležnom centru za socijalni rad, ali potom, kako je rekla, često ostaju bez jasne upute gdje dalje podnositi prijave i kako doći do povratne informacije iz drugih općina.

Prema njezinom objašnjenju, zakon traži stabilan posao, određenu dobnu granicu, zaposlenje oba supružnika i riješeno stambeno pitanje. Dodala je da je jedan od većih problema nedostatak jedinstvenog sistema u Federaciji BiH, zbog čega se, kako je navela, zahtjev ne može jednostavno učiniti dostupnim na širem prostoru bez ponovnog apliciranja u više općina.

Osmanspahić je pojasnila da potencijalni usvojitelj podnosi zahtjev centru za socijalni rad u mjestu prebivališta, gdje se provodi stručna obrada i procjena podobnosti za usvojenje. Uz procjenu, potrebna je i dokumentacija koja potvrđuje da osoba nije krivično ili prekršajno procesuirana te da ispunjava materijalne, stambene i druge propisane uvjete. Naglasila je da liste postoje, ali da je presudno koliko djece uopće ispunjava uvjete za usvojenje.

Za potpuno usvojenje, rekla je, potrebno je da biološki roditelji daju saglasnost ili da im sudskom odlukom bude oduzeto roditeljsko staranje. U Kantonu Sarajevo je, prema njezinim riječima, prošle godine bilo pet ili šest potpunih usvojenja. Dodala je i da djeca s poteškoćama u razvoju često ostaju u sistemu jer ih usvojitelji rjeđe prihvataju, iako i ona mogu ispunjavati uvjete za usvojenje.

Kašnjenja, prema Osmanspahić, dodatno proizvode sudski postupci oduzimanja roditeljskog staranja. Kazala je da ti postupci mogu trajati nekoliko mjeseci, a ponekad i duže, posebno kada sud ne može doći do roditelja koji se ne odaziva na pozive, iako mora biti uključen kao stranka u postupku.

Razlika između potpunog i nepotpunog usvojenja, kako je objašnjeno, vezana je za dob djeteta. Potpuno usvojenje odnosi se na djecu do deset godina i neraskidivo je, dok se nepotpuno usvojenje odnosi na djecu stariju od deset godina i može se raskinuti na zahtjev usvojitelja ili, nakon punoljetnosti, usvojenika. U oba slučaja, riječ je o postupku koji određuje daljnji pravni status djeteta i usvojitelja u okviru porodičnog zakonodavstva Federacije BiH.