Sve više pritužbi na nečujni, ali osjetni infrazvuk oko AI podatkovnih centara

Sve je više pritužbi na buku iz podatkovnih centara, a dio stanovnika oko AI kampusa sada navodi i infrazvuk, odnosno zvuk tako niske frekvencije da ga ljudi ne čuju, ali ga, prema navodima, mogu osjetiti. U tekstu se navodi da zajednice ne prijavljuju samo klasično zagađenje bukom, nego i neugodne simptome poput glavobolje, nesanice, mučnine i tjeskobe, uz tvrdnje da se takvi učinci povezuju s niskofrekventnim zvukom koji ne registriraju klasični mjerači decibela.

Neprofitna organizacija Environmental and Energy Study Institute (EESI) navodi da se visoke i niske frekvencije koje emitiraju takvi industrijski pogoni mogu čuti i osjetiti i na udaljenosti od nekoliko stotina stopa te da razine buke mogu dosegnuti 96 dB tijekom 24 sata, sedam dana u tjednu. Heatmap Plus, kako se prenosi, opisuje infrazvuk kao pojavu frekvencija toliko niskih da su nečujne za ljude, iako ih neki ipak osjećaju. U istom se kontekstu navodi da se o učincima infrazvuka i dalje mora dodatno istraživati.

Pritužbe se, prema tekstu, posebno pojačavaju ondje gdje podatkovni centri sami proizvode energiju, najčešće putem plinskih turbina na prirodni plin. Takvi sustavi, kako se opisuje, mogu biti glasni kao putnički zrakoplov, a za razliku od rezervnih generatora koji rade povremeno, oni rade kontinuirano. U tekstu se kao primjer spominju i prigovori stanovnika oko Colossus superračunala tvrtke xAI Elona Muska, koji je koristio više od 30 mobilnih plinskih turbina za napajanje.

Buka ne dolazi samo od izvora napajanja. Navodi se da jedan moderni AI GPU može godišnje potrošiti do 3,7 MWh električne energije, a s više GPU-ova u svakom poslužiteljskom ormaru raste i potreba za hlađenjem. Hlađenje, prema tekstu, čini gotovo 40 posto potrošnje energije podatkovnog centra i samo je po sebi važan izvor buke, osobito kada se oslanja na zračno hlađenje. Iako pojedini ventilator ne mora biti vrlo glasan, razmjeri u kojima se koriste, navodi se, počinju imati primjetan učinak na ukupnu razinu zvuka.

Dodatni problem, prema tekstu, predstavljaju industrijski dizelski rezervni generatori. Podatkovni centri spojeni na elektroenergetsku mrežu moraju imati stalnu razinu napajanja za rad na 100 posto, pa većina takvih projekata ima generatore na lokaciji. Ti se generatori koriste kada nema dovoljno struje, ali i kada elektroenergetska tvrtka tijekom vršnih sati smanji isporuku energije podatkovnom centru, pa rezervno napajanje preuzima opterećenje. U tekstu se navodi i da se takvi sustavi moraju testirati do 50 sati godišnje, zbog čega zajednice oko podatkovnih centara mogu očekivati buku i u trenucima kada nema nestanka struje.

U tekstu se također ističe da Sjedinjene Države imaju dovoljno ravnog i otvorenog zemljišta daleko od gusto naseljenih područja za gradnju podatkovnih centara, ali da veliki AI i cloud operateri često biraju lokacije blizu postojeće infrastrukture kako ne bi morali od početka graditi sve potrebne sustave. Dio centara gradi se na bivšim industrijskim lokacijama, poput zatvorenih tvornica i napuštenih papirnica, no, kako se navodi, takvih mjesta nema dovoljno za broj projekata koji se predlažu i grade. U tom okviru raste i broj pritužbi na buku koja se, prema navodima, ne mjeri uvijek lako klasičnim mjeračima, ali se ipak osjeća u okolnim zajednicama.