Srbija zaostaje u prikupljanju plastike, iako reciklažna postrojenja imaju dobru tehnologiju

Reciklažna industrija u Srbiji tehnološki je na visokoj razini, ali sustav prikupljanja otpada ozbiljno zaostaje, upozoravaju iz sektora. Najveći problem nije obrada plastike, nego količine koje uopće stignu do reciklera, posebno kada je riječ o komunalnom otpadu iz kućanstava.

Mihail Mateski, predsjednik Srpske asocijacije reciklera ambalažnog otpada i direktor tvrtke Green Tech, kaže da su u Srbiji postrojenja i tvornice usporedivi s onima u Europskoj uniji, ali da je primarna selekcija otpada slabo organizirana. Prema njegovim navodima, najviše problema stvara plastična ambalaža iz kućanstava, prije svega PET boce za piće, kojih je oko 100.000 tona godišnje, odnosno oko polovice ukupne ambalažne plastike na tržištu.

Poseban pritisak osjeća i organizacija „Čep za hendikep“, koja prikuplja plastične čepove. Zoran Martinov iz te organizacije navodi da su im stigle više od 15 tona čepova koje nitko ne želi otkupiti te da već devet mjeseci nisu prodali nijedan kilogram. Dodaje da čepove prije prodaje moraju ručno pregledavati kako bi se iz njih uklonile kovanice i drugi predmeti koji bi mogli oštetiti strojeve u preradi plastike.

Martinov situaciju opisuje kao izrazito tešku i kaže da organizacija zasad opstaje zahvaljujući donacijama, ali da su prošlogodišnja sredstva sve manja i da je daljnji opstanak neizvjestan. Po njegovim riječima, recikleri u Srbiji nemaju potrebu za otkupom čepova, a recikliranje, kako kaže, ne funkcionira ni približno onako kako se o njemu govori.

Mateski ističe da je u Srbiji oko 15 tvornica za reciklažu otpadne plastike, ali da samo dvije obrađuju PET boce. Upravo su te tvornice, među kojima je i Green Tech, najviše pogođene lošim trendovima. Kao razloge navodi pad cijena na tržištu, zahtjevne europske certifikacije i slab rad komunalnog sustava.

Prema njegovim podacima, Srbija je 2018. sakupljala oko 35 posto plastike stavljene na tržište, dok je danas taj udio pao na oko 20 posto. Još je slabiji rezultat kod otpada iz kućanstava, gdje se sakuplja manje od pet posto, iako bi upravo taj tok trebao biti glavni izvor za sustav reciklaže. Mateski dodaje da selektiranje otpada u Srbiji još nije obvezno te da otpad koji građani odvoje u posebne spremnike najčešće završava u reciklažnim dvorištima komunalnih poduzeća.