Srbija je nekada izvozila meso, a danas više maline nego prerađene hrane

Srbija je kroz veći dio svoje novije povijesti bila snažno okrenuta izvozu hrane, ali se ta struktura danas znatno promijenila. Nekada su ključnu ulogu imali meso, mlijeko i mliječni proizvodi, dok danas veći dio izvozne priče čine sirovine i voće, osobito malina. Prema analizi Biznis.rs, promjena nije samo u robi koja izlazi na tržište, nego i u tome koliko je domaća poljoprivreda izgubila prerađivačke kapacitete.

U tekstu se navodi da je Srbija još u vrijeme Jugoslavije osiguravala između 60 i 80 posto ukupne proizvodnje hrane za zajedničko tržište. U izvozu su tada bili traženi berzanski proizvodi, prije svega žitarice i druge sirovine, ali je najvažnija izvozna stavka bilo meso. Posebno su se izdvajali juneće meso i svinjetina, koji su se izvozili u velikim količinama, često kao juneće polutke ili u obliku prerađevina, uključujući svinjske konzerve. Takva roba nalazila je kupce i izvan regije, pa i u specifičnim segmentima tržišta poput vojnih nabava u Sjedinjenim Američkim Državama.

Danas je, prema istom izvoru, slika bitno drukčija. Nekada vodeće izvozne kategorije praktično su nestale iz strukture izvoza i pretvorile se u područje u kojem Srbija sve više bilježi uvoz. Umjesto izvoza mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda, zemlja se danas sve više oslanja na uvoz upravo tih namirnica. Kao jedan od ključnih problema navodi se nedostatak finalizacije poljoprivrednih proizvoda, odnosno njihova daljnjeg prerađivanja. Agroekonomist Milan Prostran kaže da veliki dio srpskog izvoza i dalje čine osnovne sirovine poput pšenice, kukuruza, soje i šećera, dok se najveći dio dodane vrijednosti stvara u drugim zemljama koje te sirovine dalje prerađuju.

Poseban problem, prema analizi, predstavlja stanje prerađivačke industrije. U prošlosti je ona bila znatno razvijenija, osobito u sjevernim dijelovima zemlje, u Bačkoj, sjevernom Banatu i Srijemu, gdje su postojali brojni pogoni za preradu voća i povrća te tvornice koje su poljoprivrednim proizvodima davale dodatnu vrijednost. Danas je veliki dio tih kapaciteta nestao ili je sveden na minimum, a ostalo je tek nekoliko uljara i pojedini pogoni za preradu sokova ili sličnih proizvoda, često u privatnom vlasništvu.

U takvoj strukturi izvoza jedna od rijetkih kultura koja i dalje ima snažnu poziciju jest malina. Kada je godina rodna, značajan prihod donose i druge voćne kulture, poput višnje ili zamrznutog voća, ali se ističe da takav izvoz uvelike ovisi o klimatskim uvjetima i prinosima. Biznis.rs prenosi i podatke prema kojima ukupan izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda danas iznosi oko tri milijarde eura godišnje, dok je uvoz veći od dvije milijarde eura. Početkom ovog stoljeća Srbija je izvozila oko 3,1 milijardu eura hrane, a uvoz je bio tek nešto iznad milijarde eura, što je značilo suficit od oko dvije milijarde eura. Danas je taj pozitivni saldo, prema navodu u tekstu, znatno manji i procjenjuje se na oko milijardu do 1,2 milijarde eura.

U završnom dijelu analize upozorava se da Srbija pred sobom ima niz otvorenih pitanja u agrarnom sektoru, uključujući modernizaciju proizvodnje, obnovu prerađivačkih kapaciteta i definiciju dugoročne strategije razvoja. U javnosti se, kako se navodi, povremeno govori o novim strategijama i planovima za razvoj poljoprivrede, no stručnjaci smatraju da takvi dokumenti trebaju biti dugoročno obvezujući i stabilni kako bi izdržali promjene vlasti i političkih prioriteta. Kao jedan od smjerova razvoja izdvaja se prerada voća, povrća i drugih poljoprivrednih proizvoda, a upravo se u tom segmentu vidi jedna od najvažnijih šansi za budući razvoj domaćeg agrara.