Foto: Jason Mrachina / Wikimedia Commons (CC BY-SA 2.0)
Sean Hepburn Ferrer, sin jedne od najvećih zvijezda zlatnog doba Hollywooda, kaže da odrastajući nikada nije imao osjećaj da je „sin filmske zvijezde” – iako je to, naravno, bio. Njegova majka bila je Audrey Hepburn, oskarovka, filmska ikona i modna referenca čije su uloge u klasicima poput Roman Holiday, Funny Face i My Fair Lady obilježile 20. stoljeće. Danas je njezina slika toliko sveprisutna da je obitelj od njezina pronalaska po posterima, časopisima, majicama, privjescima i torbama napravila svojevrsnu igru.
U novoj knjizi Intimate Audrey Sean Hepburn Ferrer pokušava ispričati majčin život iznutra, bez blještavila i bez mitologiziranja. Kako kaže u razgovoru za Guardian, riječ je o „pogled u pozadini” na jednu od najpoznatijih žena prošlog stoljeća, s manje večernjih haljina i više obiteljskih večera. Knjigu je napisao zajedno s bivšom ratnom dopisnicom Wendy Holden, a za njega je važno i to što Audreyina priča, kako naglašava, počinje ratom i završava ratom.
Sean, danas 65-godišnjak, odrastao je u Švicarskoj i Rimu, daleko od Hollywooda. Taj udaljeni, gotovo normalan obiteljski okvir, kaže, bio je posljedica majčinih prioriteta. „Imala je normalne prioritete”, kaže o Audrey Hepburn. „Shvatila je da je život kratak, promjenjiv i krhak – i da ne možeš željeti obitelj, a onda kad dođeš do nje ne uložiti sve u to.” Iza javne slike žene u Givenchyjevoj eleganciji, s kroasanom i kavom ispred Tiffanyja, stajala je, tvrdi on, osoba koja je prije svega mislila na obitelj.
Audrey Hepburn je većinu svojih slavnih filmova snimila prije nego što je Sean napunio 10 godina. No tek s 14 godina shvatio je razmjere njezine slave. Tada je iz majčine zbirke 16-milimetarskih kopija filmova izvukao projektor Bell & Howell, na zid objesio plahtu kao platno, postavio zvučnik iza nje i organizirao vlastiti privatni festival Audrey Hepburn na tavanu. Sjeća se i mjesečine koja je romantično padala kroz prozor. Audrey je, kaže, povremeno navraćala i pitala što misli o filmovima, a sve što bi mu se svidjelo skromno bi pripisala redatelju ili kolegama iz filma.
Jedan od ključnih trenutaka u razumijevanju majčine slave dogodio se nakon njezine smrti 1993. godine. Na sprovodu nedaleko od obiteljskog doma, nekoliko milja od Ženeve, Sean je tek tada vidio koliko je Audrey Hepburn bila voljena širom svijeta. Malo selo s 400 ili 500 stanovnika, kaže, naraslo je na 25.000 ljudi. „Bilo je kao rock koncert”, prisjeća se. „Automobili su bili parkirani dokle ti pogled seže, neka vrsta Coachelle u Švicarskoj.”
Nakon toga napisao je tzv. duhovnu biografiju Audrey Hepburn: An Elegant Spirit, koja je trebala biti pismo njegovoj budućoj djeci i prikaz njezina unutarnjeg svijeta, emocija i filozofije. No dugo su ga, kaže, nagovarali da napiše nešto potpunije – knjigu koja „zatvara poglavlje”. Intimate Audrey zato je njegov prvi cjeloviti biografski prikaz majke. U njemu želi pokazati da iza jedne od najprepoznatljivijih žena 20. stoljeća nije stajala samo filmska legenda, nego i osobna priča obilježena ratom, obitelji, ljubavima, gubicima i neizbježnim teretom slave.
Vezane vijesti
