Na današnji dan 1995. godine poginuo je general Izet Nanić, heroj odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992. – 1995. i komandant 505. bužimske brigade 5. korpusa Armije RBiH.
Izet Nanić rođen je u Bužimu, kao drugi od sedam sinova. Nakon osnovne škole u rodnom Bužimu, u Zagrebu je upisao srednju vojnu školu, a Vojnu akademiju završio je 1987. godine. U bivšoj JNA službovao je u Kragujevcu kao poručnik RV PVO, a početkom 1992. napustio je JNA i vratio se s porodicom u Bužim.
Po povratku je aktivno sudjelovao u organizaciji odbrane i formiranju prvih bosanskohercegovačkih odbrambenih vojnih jedinica. Formirao je Štab TO, a 1. kolovoza 1992. postavljen je na dužnost komandanta Štaba TO Bužim. Polovinom kolovoza iste godine osnovao je 105. bužimsku udarnu krajišku brigadu te formirao specijalne jedinice ČSN-BSN “Hamza” i DIV “Gazije” 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Gotovo sve vojne operacije kojima je rukovodio, među njima Ćorkovača, Munja 93’ i Breza 94’, završene su uspješno. U vrijeme međubošnjačkog sukoba u Krajini suprotstavio se formiranju paradržavne tvorevine AP Zapadna Bosna. U jednoj od bitaka na području Velike Kladuše, na rejonu Kapana, 18. juna 1994. bio je ranjen. Za vojno djelovanje i uspješne operacije 14. kolovoza 1994. odlikovan je ordenom “Zlatni ljiljan”.
Kada je hrvatska vojska pokrenula operaciju “Oluja”, jedinice 5. korpusa ARBiH započele su akcije oslobađanja teritorija s ciljem spajanja s jedinicama HV-a. U okviru te akcije, 5. kolovoza 1995. jedinice 5. korpusa, predvođene Nanićem, krenule su u proboj s Ćorkovače prema Dvoru na Uni. U toj bici komandant Nanić ubijen je u neprijateljskoj zasjedi VRS-a. Istog dana bosanske i hrvatske snage spojile su se kod Tržačkih Raštela, čime je izvršena deblokada Unsko-sanskog kantona, koji je bio u okruženju više od 1.200 dana.
Izetu Naniću posthumno je 1998. dodijeljeno priznanje “Orden heroja oslobodilačkog rata”, a unaprijeđen je u čin brigadnog generala. Iza njega su ostali supruga Sefija, kćerka Izeta, te sinovi Nevzet i Ibrahim. U ratnom dnevniku ostale su i njegove posljednje zapisane riječi od noći prije pogibije: “Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti. I ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!”
Vezane vijesti
