Pješačenje uz plaže: Fishermen’s Trail otkriva divlju stranu Algarvea

Na zapadu Algarvea Fishermen’s Trail, odnosno Rota Vicentina, vodi uz klisure, udaljene plaže i ribarska mjesta koja su i dalje znatno mirnija od najpoznatijih dijelova portugalske obale. Riječ je o dugoj obalnoj stazi od 140 milja, odnosno 226 kilometara, koja ide od Lagosa do São Torpesa u Alenteju, a dio je šire mreže od 466 milja kroz Portugal. Kako joj i ime sugerira, nastala je na tragovima kojima su ribari stizali do teško dostupnih mjesta uz Atlantski ocean.

Putovanje počinje u zapadnom dijelu Algarvea, u blizini Saleme, ribarskog mjesta unutar prirodnog parka Vicentine Coast. Ondje su kamene ulice, plavo-bijele ribarske kuće i restorani s morskim plodovima i dalje dio svakodnevice, a plaža je duga i uglavnom prazna, omeđena vapnenačkim stijenama. U opisu ove dionice posebno se ističe prvi dan hoda: otprilike 12 milja, uglavnom po ravnijoj obalnoj stazi, uz plavo-zelenu oznaku Fishermen’s Traila, sve do Sagresa.

Sagres je današnje poznat po surfanju, dok se u priči spominje i kao mjesto gdje je Henry the Navigator proveo posljednje godine života. Za noćenje je izdvojen Alojamento Mareta, skroman dvosobni apartman na padini s pogledom na more, a cijena je navedena oko 78 funti po noći. Za večeru se ističe obiteljski vođeni Cafe Conchinha, gdje su naručeni piri-piri piletina i lokalno vino, što dobro prati ton cijele rute: jednostavno, ali s dosta mjesta za predah i lokalne okuse.

Sljedeći dan vodi do Cabo de São Vicente, gdje je svjetionik iz 19. stoljeća postavljen na osamljenom stjenovitom rtu. To je najjugozapadnija točka kopnene Europe, nekoć poznata kao “kraj svijeta”, a opis staze ondje ostaje vjeran pejsažu: more, stijene i vjetar. Nakon toga slijedi prijelaz preko suhe, gotovo prazne unutrašnjosti s tek ponekom ljubičastom čičkom, pa dolazak u Vila do Bispo, miran gradić niskih pastelnih kuća i starih automobila pod glicinijom. Ondje se spominje restoran Pisco, s vegetarijanskim jelima, sourdough pizzama i organskim vinima.

Najupadljiviji prizori dolaze na dijelu iznad Praia da Pena Furada, gdje se vide visoki morski stupovi i valovi koji ih udaraju dok vjetar prolazi kroz stijene. Završni dio priče vodi do Bordeire kraj Carrapateire, duge pješčane plaže s portugalskim izletnicima i surferima, gdje je naglasak više na odmoru nego na hodu. Upravo ondje se ova atlantska staza pokazuje kao spoj napornog pješačenja, osamljenih pejzaža i usputnih stanica koje daju ritam cijelom putu.