Američka kompanija Optimal Transit predstavila je višenamjensko plovilo Blue Economy VITAL 100 MW Kraaken, koje bi istodobno moglo proizvoditi električnu energiju, osiguravati pitku vodu i pokretati računarske sustave za umjetnu inteligenciju. Riječ je o plutajućoj infrastrukturi bez emisija i potrebe za gorivom, a kompanija navodi da bi sustav mogao biti postavljen kao rješenje za više različitih namjena na moru.
Prema navodima kompanije, plovilo bi moglo kontinuirano proizvoditi 40 MW električne energije, što je dovoljno za oko 32.000 domaćinstava. Uz to bi dnevno moglo proizvesti približno 29,9 milijuna litara slatke vode za oko 150.000 ljudi. Oko 60 MW kapaciteta predviđeno je za računarske sustave visokih performansi, uključujući infrastrukturu za umjetnu inteligenciju i upravljanje podacima.
Kraaken koristi konstrukciju s dva trupa i malom površinom presjeka na vodenoj liniji, poznatu kao SWATH, što mu omogućava veću stabilnost na otvorenom moru. Ugrađen je i fleksibilni sustav sidrenja, koji bi trebao olakšati korištenje u različitim morskim uvjetima. Kompanija navodi i da se u odnosu na prvobitnu verziju, koja je bila predstavljena kao plutajući podatkovni centar za umjetnu inteligenciju, nova konfiguracija više usmjerava prema snabdijevanju obalnih područja električnom energijom i vodom.
Električna energija i voda do obale bi se dopremale posebnim kablovima i cijevima, uz mogućnost brzog odvajanja. U slučaju nevremena ili promjene potreba, plovilo bi se moglo premjestiti za nekoliko sati i ponovno priključiti kada se uvjeti stabiliziraju. Kompanija također navodi da bi se sustav mogao rasporediti u roku od nekoliko dana u područjima pogođenima prirodnim katastrofama, gdje bi mogao osigurati struju i pitku vodu i kada je kopnena infrastruktura teško oštećena.
Optimal Transit navodi i da bi se sustav mogao dodatno širiti. Pet ovakvih plovila, prema njihovim procjenama, moglo bi proizvoditi ukupno 200 MW električne energije, oko 151,4 milijuna litara vode dnevno i imati 300 MW računarskog kapaciteta. Kompanija procjenjuje i da bi takav pristup mogao smanjiti troškove u odnosu na izgradnju klasične kopnene infrastrukture za između 22 i 56 posto, uz izbjegavanje dugotrajnih procedura poput izdavanja dozvola, prostornog planiranja i čekanja na priključenje na elektroenergetsku mrežu.