Kako ljetni toplinski valovi mijenjaju putovanja

Sve češći i jači toplinski valovi mijenjaju način na koji ljudi putuju, a destinacije i putnici sve se brže prilagođavaju. Umjesto vrhunca ljeta, dio putnika sve češće bira svibanj i rujan, a destinacije koje nude umjerenije temperature dobivaju na privlačnosti. Taj se pomak najjasnije vidi u Europi, gdje su toplinski valovi iznimno vidljivi kroz cijelu sezonu, ali i izvan nje.

Ljeta 2022. i 2023. pokazala su koliko ekstremne vrućine mogu utjecati na putovanja. U Europi je 2022. procijenjeno 60.000 smrti povezanih s vrućinom, Kina je bila pogođena 70-dnevnim toplinskim valom, a u Ujedinjenoj Kraljevini je u srpnju prvi put zabilježeno više od 40C. Sljedeće godine gotovo 20.000 ljudi, među njima i putnici, moralo je biti evakuirano s grčkog otoka Rodosa zbog požara potaknutih toplinskim valom. Vrućina se pritom širi i izvan klasičnih ljetnih mjeseci: španjolska državna meteorološka agencija Aemet u svibnju 2022. prijavila je toplinski val „izvanredne intenzivnosti”, u Francuskoj je snažna vrućina 2023. potrajala do rujna, a dijelove jugozapada SAD-a ove je godine zahvatio ožujski toplinski val.

Kako je rekao glavni tajnik UN-a António Guterres, „ekstremna vrućina više nije rijetka pojava — postala je nova norma”. U istom smjeru govori i Svjetska meteorološka organizacija, prema kojoj čovjekova aktivnost „nedvojbeno” potiče globalno zatopljenje i porast takvih događaja. Alejandro Saez Reale, stručnjak za toplinske valove pri toj organizaciji u Ženevi, kaže da je „prilično sigurno” da će naredna desetljeća, a možda i stoljeća, biti sve toplija i toplija. Dodaje i da bi učinak na zemlje koje ovise o turizmu mogao biti vrlo velik.

Europa je pritom u središtu promjena: najbrže se zagrijava na Zemlji, a istodobno je i najposjećeniji kontinent, s Francuskom, Španjolskom, Italijom i Grčkom među najpopularnijim svjetskim odredištima. U tom se kontekstu sve češće spominje pojam „coolcation”, odnosno putovanje prema hladnijim mjestima. Prema izvješću Europske putničke komisije, sjeverna i istočna Europa među najbrže rastućim su destinacijama, a Finska, Norveška, Poljska i Island bilježe dvoznamenkasti rast dolazaka. Istraživanje te komisije iz 2025. pokazalo je da 81 posto Europljana prilagođava putne navike zbog promjene klime, dok 15 posto aktivno traži hladnija odredišta, a 14 posto izbjegava mjesta sklona velikoj vrućini.

Ipak, brojke i dalje pokazuju da Mediteran ne gubi privlačnost preko noći. Prema UN Tourismu, Francuska je 2025. imala 102 milijuna posjetitelja, Španjolska 96,8 milijuna, a Italija je bila peta sa 64,5 milijuna. ABTA, udruženje britanskih putničkih agenata, skeptično je prema ideji da će toplinski valovi u kratkom roku precrtati turističku kartu. Njihov glasnogovornik rekao je da članovi u pravilu i dalje putuju kao i dosad te da zanimanje za nešto hladnije destinacije ostaje iznimka, a ne pravilo.

Turistička poduzeća i gradovi zato već uvode prilagodbe. U Sevilli, jednom od najtoplijih dijelova Španjolske, koriste se sustavi za orošavanje na javnim površinama, podzemne komore koje mogu sniziti temperaturu zraka na razini ulice do 9C, nadstrešnice preko ulica i tzv. urban cool islands, odnosno zone guste vegetacije. U Grčkoj Arcas Travel Services kaže da je arheološke ture počela premještati u predsezonu i posezonu zbog zatvaranja ključnih lokaliteta tijekom vrućine, dok su biciklističke ture prilagođene ranijem početku i ranijem završetku dana.

Jedan od problema, kaže dr. Mehri Khosravi sa Sveučilišta East London, jest nedostatak „kulture vrućine” među posjetiteljima područja pogođenih toplinskim valovima. Ona pritom misli na društvene i ponašajne prilagodbe, od odjeće do rasporeda dana. Smatra i da će ponašanje u turizmu morati promijeniti, a ključ vidi u dobroj komunikaciji rizika. Saez Reale dodaje da će meteorološke službe sve češće surađivati s turističkim tijelima oko upozorenja na ekstremno vrijeme, na sličan način kao što to već rade sa zdravstvenim institucijama.

Za putnike se sve više očekuje kasnije rezerviranje i veća fleksibilnost oko toga kada i gdje će putovati. Moguće su i šire koristi: ravnomjernija raspodjela putnika kroz godinu i prostor mogla bi smanjiti pritisak na vodu i zdravstvene sustave, osobito tijekom dugotrajnih vrućina. Za Heike i Roberta Taylora, koji su se odmaknuli od ljetnog vrhunca i biraju proljeće i ranu jesen, to je promijenilo ritam godine, ali ne nužno na gore. Kako kaže Heike, odlazak ranije ili kasnije može dati i autentičniji dojam mjesta koje se posjećuje.