Foto: Variety
John Waters, legenda američkog nezavisnog filma, uoči svog 80. rođendana ponovno je pokazao zašto i dalje ostaje jedna od najprovokativnijih i najduhovitijih figura filmske industrije. U razgovoru za Variety rekao je da je oduvijek sanjao osvajanje Oscara, ali da bi mu, još više od same nagrade, odgovaralo da jednoga dana vodi dodjelu. A kad je ponudio vlastitu viziju takve ceremonije, bila je to sasvim tipična Watersova mješavina ironije, performansa i namjerne provokacije: Chris Rock i Will Smith trebali bi zajedno izaći na pozornicu kao prezenteri.
„Koje gay dijete nije imalo govor zahvale za Oscara?”, rekao je Waters, priznajući da je i sam o tome maštao, a zatim odmah dodao: „Radije bih bio voditelj Oscara. Mnogo sam puta vodio Spirit Awards, pa sam već odradio audiciju.” Njegov prijedlog Akademiji zvuči kao scena iz filma koji bi samo on mogao zamisliti, ali upravo je to poanta. „Ja bih stavio Chrisa Rocka i Willa Smitha da zajedno uručuju nagradu. Izašli bi, a prikazivao bi se film ‘Sissy Boy Slap Party’. To je urnebesan underground film”, rekao je Waters, još jednom potvrdivši da mu nikad nije bilo stalo do uglađenosti kad je mogao dobiti dobar šok i dobru šalu.
Razgovor je vođen uoči njegova rođendanskog programa „Going to Extremes: A John Waters 80th Birthday Celebration”, koji 14. travnja stiže u Los Angeles, u Luckman Fine Arts Complex na California State Universityju u Los Angelesu. Watersov stvarni rođendan je 22. travnja, a dio proslave odlučio je obilježiti i privatno: putovanjem u Francusku s prijateljem te posjetom ruševinama dvorca markiza de Sadea. U tom je tonu govorio i o vlastitom tempu i radnoj etici. Prošle je godine odradio 59 nastupa na turneji, među kojima i 19 božićnih showova, a kaže da je rođendanske nastupe radio i ranije. „Ja sam karnevalac. Živim na cesti. Navikao sam na to”, rekao je.
Waters je pritom podsjetio i na vlastiti iznimno dug kreativni staž. Prošlo je 62 godine otkako je snimio svoj prvi film, nijemi kratkiš iz 1964. godine „Hag in a Black Leather Jacket”. Njegov prvi dugometražni film, „Mondo Trasho”, stigao je 1969., a u njemu je nastupila Divine, njegova dugogodišnja suradnica i drag superzvijezda koja je ubrzo postala jedno od ključnih lica njegova ranog rada. Već 1970. Waters je vozio preko cijele Amerike iz Provincetowna u saveznoj državi Massachusetts na svoju prvu posjetu Los Angelesu i premijeru filma „Multiple Maniacs”. Taj je put, kao i cijeli njegov opus, obilježio pristup koji je od početka bio spreman izazivati publiku, a ne joj se umiljavati.
Od tada je njegova filmografija rasla od otvoreno grotesknih i ekstremnih naslova poput „Pink Flamingos” i „Female Trouble” do šire prihvaćenih uspješnica kao što su „Hairspray”, „Cry-Baby” i „Serial Mom”. Upravo ta rasponom neobična karijera učinila ga je trajno prepoznatljivim: s jedne strane autor koji je izgradio ime na šoku, a s druge filmski redatelj čiji su se radovi tijekom vremena probili i do mnogo šire publike. Waters i dalje kaže da bi volio ponovno režirati. Prisjetio se projekta temeljenog na njegovu prvom romanu „Liarmouth”, za koji je scenarij već bio napisan, a Aubrey Plaza trebala je glumiti glavnu ulogu. No projekt je, kako kaže, zapinjao na financijama jer nitko nije htio osigurati novac.
Uz Oscare i film, Waters je u razgovoru otvorio i druge teme koje pokazuju koliko ostaje uključen u aktualni kulturni i politički trenutak. Variety navodi da se osvrnuo na Donalda Trumpa i umjetnu inteligenciju, a spomenuo je i svoje jedino iskustvo s dragom, kada je imao osam godina. I taj detalj govori mnogo o njemu: Waters je vrlo rano razvio osjećaj za performans, identitet i subverziju, a upravo su te teme kasnije postale temelj njegova rada i javne personae.
Na pragu osam desetljeća života, Waters ostaje vjeran sebi: duhovit, drzak, svjestan vlastite legende i potpuno nespreman izgladiti oštre rubove zbog pristojnosti. Njegova ideja da se Chris Rock i Will Smith pojave zajedno na pozornici kao prezenteri, uz prikazivanje izmišljenog underground filma „Sissy Boy Slap Party”, možda nikada neće postati stvarnost. Ali savršeno opisuje zašto Waters i dalje ostaje kultna figura američke pop-kulture: uvijek je bio najzanimljiviji onda kada je visoku ceremoniju sudarao s najniže mogućim, najapsurdnijim i najnepredvidljivijim oblikom zabave.