BiH
FAZ je objavio istraživanje Michaela Martensa o ratnoj prošlosti Aleksandra Vučića, oslanjajući se na njegove intervjue iz devedesetih. U njima se, prema navodima lista, govori o odlasku u Srpsko Sarajevo kao dobrovoljac i boravku na Jevrejskom groblju.
Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung objavio je istraživanje novinara Michaela Martensa o ratnoj prošlosti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, oslanjajući se na njegove intervjue iz devedesetih godina. U fokusu su tvrdnje koje je Vučić tada sam iznosio o odlasku u BiH kao dobrovoljac i boravku na sarajevskom Jevrejskom groblju.
Martens navodi da je razgovore pronašao u arhivu Narodne biblioteke Srbije te ističe kako su objavljeni u štampanim izdanjima časopisa koji nikada nisu digitalizirani, zbog čega su danas teško dostupni javnosti. U tekstu se podsjeća i na opsadu Sarajeva, koju je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju okarakterizirao kao ratni zločin, te na presude Haškog tribunala prema kojima su s Jevrejskog groblja djelovali snajperisti Vojske Republike Srpske.
Prema navodima FAZ-a, Vučić je u intervjuu za časopis Duga iz augusta 1994. rekao da je, kada je izbio rat u Bosni, otišao u Srpsko Sarajevo i prijavio se kao dobrovoljac da brani srpstvo. Martens dalje navodi da je u istom razgovoru rekao kako je neko vrijeme bio na Jevrejskom groblju, a potom otišao na Pale. U kasnijem intervjuu iz septembra 1997. godine, objavljenom u časopisu Velika Srbija, prema istom izvoru izjavio je da je u BiH proveo ukupno osam mjeseci, od čega dva mjeseca na frontu, te da je njegov četrdesetodnevni boravak u Sarajevu bio odgovor na dileme s kojima su se tada suočavali mnogi mladi ljudi.
FAZ pritom ne tvrdi niti navodi dokaze da je Vučić počinio ratne zločine. Martens u tekstu navodi da ga niko ne bi trebao takvim djelima povezivati bez dokaza, ali ističe da je kao mladi dobrovoljac svojevoljno stao u službu politike koju su međunarodni sudovi kasnije ocijenili kao duboko kriminalnu. Autor podsjeća i na to da je Vučić u to vrijeme zastupao stavove u skladu s politikom Srpske radikalne stranke i Vojislava Šešelja, dok danas javno podržava Dejtonski mirovni sporazum i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
U političkom smislu, riječ je o temi koja u BiH ponovo otvara pitanje ranijih ratnih uloga i kasnijih javnih pozicija regionalnih lidera, ali bez tvrdnji o novim činjenicama izvan onoga što je Martens iznio u svom istraživanju. Za Bosnu i Hercegovinu, a posebno za Sarajevo i sve koji se još uvijek bave posljedicama opsade i rata, ovakvi navodi ostaju dio šireg javnog i političkog konteksta koji se ne može odvojiti od ratne prošlosti devedesetih.
