Engleska i Francuska odigrale su utakmicu koja je ušla u povijest Svjetskog prvenstva, a susret u Miamiju obilježen je rekordima na obje strane. Kada padne deset golova, jasno je da posljedice nisu samo rezultatske, nego i statističke, a upravo to se dogodilo u ogledu ovih reprezentacija.
Bio je to prvi susret na Svjetskom prvenstvu s 10 ili više pogodaka još od dvoboja Mađarske i Salvadora 1982. godine, a ujedno i prva utakmica nokaut faze s takvim raspletom još od čuvenog ogleda Austrije i Švicarske 1954. godine. Francuska je pritom doživjela težak udarac, jer je do ove utakmice u Miamiju njezin najlošiji učinak na turniru bio poraz 1:5 od Belgije na SP-u 1930. godine.
Za Englesku je posebno izdvojen Bukayo Saka, koji je postao drugi engleski igrač s hat-trickom u nokaut fazi Svjetskog prvenstva, nakon Sir Geoffa Hursta 1966. godine. Prije njega je protiv Francuske na SP-u takav učinak imao samo Pelé 1958. godine, što dovoljno govori o rijetkosti takvog pothvata.
U istom ogledu Francuska je primila šest golova po prvi put od 1960. godine, a to je ujedno bila 187. i posljednja utakmica Didiera Deschampsa na klupi francuske reprezentacije. Za Englesku je važan i podatak da je ovo bila prva utakmica na velikom turniru bez Jordana Pickforda u početnoj postavi od Europskog prvenstva 2016., čime je prekinut njegov niz od 33 nastupa zaredom.
Zapažen je i podatak da su po prvi put od 2002. godine u postavi Engleske bila tri igrača Arsenala – Saka, Rice i Eze. Engleska je pritom tek drugi put pobijedila na Svjetskom prvenstvu reprezentaciju koja je bila bolje rangirana na FIFA-inoj ljestvici, a gol Judea Bellinghama bio je njegov sedmi na velikim turnirima, što je ukupno najveći učinak engleskog igrača na jednom Svjetskom prvenstvu ili Europskom prvenstvu. Utakmica je tako ostavila snažan trag i na engleskoj i na francuskoj strani, uz niz brojki koje će ostati zabilježene u povijesti turnira.
Vezane vijesti
