Nedaleko od Mostara teče Bunica, mala hercegovačka rijeka koju mnogi doživljavaju kao prirodni predah od ljetne žege. Poznata je po izuzetno hladnoj vodi, zelenilu koje je okružuje i ambijentu koji već godinama privlači domaće i strane posjetitelje. Uz Neretvu i Trebižat, Bunica je među onim mjestima koja se često opisuju kao prirodni biseri ovog kraja, ali je ipak zadržala mirniji, gotovo skrovit karakter.
Posebnost Bunice je njezin izvor, koji se ubraja među najjače krške izvore u Europi. Voda koja iz dubine hercegovačkog podzemlja izlazi na površinu poznata je po mineralnom sastavu, a među lokalnim stanovništvom odavno kruže priče o njezinim blagotvornim svojstvima. Generacije Hercegovaca vjeruju da kupanje u toj hladnoj vodi djeluje osvježavajuće i da je dobar predah nakon visokih temperatura, osobito kada ljetna vrućina u Hercegovini postane teška za podnijeti.
Bunica je nekoć bila jedno od popularnijih izletišta u okolici Mostara. Stariji stanovnici pamte vrijeme kada je ondje bilo uređeno kupalište, kamp, ugostiteljski sadržaji i više prostora za obiteljski boravak. To mjesto tada je imalo znatno više sadržaja i bilo je jedno od prepoznatljivih ljetnih odredišta za izlaske iz grada.
Danas je slika drugačija. Nedostatak ulaganja i neodržavanje doveli su do toga da nekadašnja infrastruktura više nema nekadašnji sjaj, ali prirodna vrijednost rijeke i dalje ostaje njezina najveća snaga. Upravo zbog toga obale Bunice tijekom vrelih dana ponovno ožive: dolaze obitelji, prijatelji i ljubitelji prirode, traže hlad, kupaju se u ledenoj vodi ili jednostavno sjede uz rijeku i uživaju u miru.
U hladu vrba i drugog zelenila, uz zvuk vode i ljetno druženje, Bunica i danas podsjeća koliko su hercegovačke rijeke važne kao mjesta odmora, ali i kao dio lokalnog identiteta. Njezin izvor, hladna voda i prepoznatljiva atmosfera ostaju razlog zbog kojeg se ovom prirodnom kutku Mostara ljudi uvijek ponovno vraćaju.