Austrougarska zgrada uz Miljacku u Sarajevu krije priču staru više od stoljeća

Na obali Miljacke, nedaleko od Careve džamije, stoji austrougarska zgrada koja privlači pažnju neobičnim izgledom i slojevima sarajevske povijesti. Riječ je o objektu starom 112 godina, a u njemu je od 1914. do 1918. živio doktor Pavao Orešković, jedan od začetnika stomatologije u BiH. O ovoj zgradi, njenom nastanku i namjeni govorio je sarajevski arhitekt Mufid Garibija, koji je podsjetio da je cijeli taj dio grada vezan uz ranu urbanizaciju uz Miljacku.

Garibija je istaknuo da je još u doba Osmanskog carstva razvoj Sarajeva bio usmjeren prema obalama rijeke, a da je austrougarski period donio i rješavanje problema plavljenja te urbanističku rekonstrukciju grada. U tom se razdoblju, kaže, željelo zadržati bosanski duh i osmanske arhitektonske tragove, ali i unijeti nove arhitektonske pristupe. Na prostoru gdje je danas ova zgrada prije je bila bosanska kuća, koja je morala nestati nakon planiranja gradnje.

Objekt je, prema njegovim riječima, projektirao arhitekt Josef Gramer. Građen je u neomaurskom stilu, uz spoj europskih arhitektonskih trendova i orijentalnih motiva. Zgrada ima pet etaža, pri čemu je jedna gotovo nevidljiva jer se nalazi u podrumu. Posebno se ističu dvospratno stepenište, prizemlje, prvi i drugi kat te potkrovlje, dok je podrum bio namijenjen stanarima. Objekt je stambeno-poslovne namjene, a njegovu visinu i oblikovanje Garibija povezuje s vertikalama Careve džamije, kao i s linijama koje podsjećaju na Vijećnicu.

Iako je prednja fasada prepoznatljiva i vizualno upečatljiva, stražnja strana ostala je ogoljena i, kako je rečeno, nikada nije dovršena onako kako je bilo planirano. Upravo taj kontrast, zajedno s prirodnim zelenilom oko zgrade, daje objektu poseban šarm. Garibija je naveo i da je cilj bio nastaviti niz gradnje prema Carevoj džamiji, ali je to iz nepoznatih razloga zaustavljeno. Danas je zgrada zaštićena kao dio urbanog krajolika Sarajeva, a u njoj i dalje živi nekoliko porodica.